Vatrogasni modeli i makete

Mnogi maketari i kolekcionari vatrogasnih memorabilija sakupljaju makete i modele vatrogasnih vozila pokazujući i na taj način svoju veliku ljubav prema vatrogastvu i strast prema kolekcionarskom sakupljanju istih.

maketa vatrogasne postave

U svijetu kao i diljem naše države održavaju se mnogobrojne izložbe gdje posjetitelji mogu razgledavajući vatrogasni vozni park u malom vidjeti ujedno i povijest razvoja vatrogasne tehnike.

modeli vatrogasnih vozila

U kolekcijama se mogu naći makete svih vrsta, namjena i proizvođača, napravljenih u mjerilu od 1 : 43 do 1: 100.

Märklin H0 (1 : 87)  Magirus vatrogasna auto-ljestva

VW 1600L Variant omjer 1 : 43, oko 1970

Märklin H0 (1 : 87)  vatrogasno vozilo tipa Magirus

Jedna od tvrtki koja se bavi proizvodnjom maketa kako za djecu tako i za odrasle je Märklin (MÄRKLIN ili MAERKLIN), njemačka tvrtka za izradu igračaka. Tvrtka je osnovana 1859. godine, sa sjedištem u Göppingenu u Baden-Württembergu. Iako se izvorno specijalizirala za pribor popularnih kućica za lutke, danas je najpoznatija po modelu željeznica i tehničkih igračaka. U nekim dijelovima Njemačke i Švedskoj naziv tvrtke gotovo je sinonim za model željeznice. Među brojnim setovima željeznica postoji i vatrogasni set željeznice nominalne veličine H0 (u mjerilu 1: 87, Märklin ga je uveo 1935.g.) koji se sastoji od: diesel vatrogasne lokomotive Baureihe V 100 (211/212), vagona sa vatrogasnom dizalicom, vagon cisterne, četveroosovinski plato-vagon za prijevoz vatrogasnih vozila…

vatrogasna diesel lokomotiva Baureihe V 100

vagon vatrogasne cisterne

plato-vagon za prijevoz vatrogasnih vozila

vatrogasni vagon sa dizalicom

U Märklin početnom set kompletu dolazi kamion vatrogasna ljestva model Scania vatrogasnog vozila, istog H0 mjerila, koji je proizveo Schuco za komplet tvrtke Märklin.

H0 (1 : 87) Model Scania vatrogasnog vozila. Model je proizveo Schuco

Osim tvrtke Schuco i mnogi drugi proizvođači su proizvodili modele vatrogasnih vozila u H0 mjerilu (1: 87), tako da je moguće prikupiti zavidan vozni park.

Vatrogasna H0 brigada: Märklin, Herpa, Rietze, Roco i Preiser

Moderni raspored željeznica ne sastoji se samo od kolosjeka i vlakova, stoga uz željeznice i vozila postoje i tvrtke koje rade eksterijere maketa koje su raznolike kao i sama stvarnost. Jedna od takvih tvrtki je njemački Faller sa tradicijom starom preko 60 godina koja tvornički proizvodi mostove, stanice, kuće, zgrade i opremu za uređenje krajobraza i gradova, prikladnu i omjerom sukladnu sa H0 sustavom željeznica tvrtke Märklin. Tako postoji mogućnost stvaranja cijelih gradova.

maketa grada i vatrogasne željeznice

Maketa vatrogasne postaje 'Sv. Florijan' sa tornjem, izrađene od tvrtke Faller u standardnom H0 mjerilu. Sa strane vatrogasne postaje je grb, na kojem se prepoznaje zaštitnik vatrogasaca sv. Florijan.

Maketa vatrogasne postaje 'Sv. Florijan'

Sv. Florijan zaštitnik vatrogasaca

Biskup Antun Akšamović vatrogasni dobrotvor

Katedrala sv. Petra u Đakovu doživjela je veliki požar 23. lipnja 1933.g., koji je izbio u orguljama koje su u potpunosti izgorjele, a stradala je i ornamentika, freske, slike… koje su zahtijevale temeljitu restauraciju i obnovu. Za nabavku novih orgulja i obnovu ornamentike glavne lađe i kupole, koja je trajala od 1933. do 1936.g., možemo zahvaliti tadašnjem bosansko-srijemskom ili đakovačkom biskupu Antunu Akšamoviću velikom dobrotvoru mnogih kulturno-prosvjetnih i pjevačkih društava te vjernom podupiratelju vatrogastva.

biskup Antun Akšamović

Biskup Antun Akšamović rodio se 1875. godine u Garčinu, gdje je pohađao i završio osnovnu školu, dok je srednju školu završio u Vinkovcima.

Župna crkva sv. Mateja i župni dvor u Garčinu
sa spomen pločom

U Đakovu je završio studij teologije te je 1899.g. zaređen za svećenika. 1926. godine na Zagrebačkom sveučilištu promoviran je u doktora teologije honoris causa.

Do imenovanja za đakovačkog biskupa, Antun Akšamović obavljao je dužnost kapelana u Drenju i Đakovu, zatim je bio prefekt Malog sjemeništa u Osijeku. U Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu obavljao je dužnost vicerektora i ekonoma, zatim je predavao moralnu teologiju, pastoralnu teologiju i katehetiku te je imenovan i rektorom, a tu je dužnost obavljao do imenovanja za biskupa 1920. godine.

Vrlo je aktivno radio na izgradnji novog sjemeništa u Đakovu za vrijeme svog prethodnika, Ivana Krapca. Za vrijeme biskupovanja sagradio je zajedno s zagrebačkim nadbiskupom Antunom Bauerom Središnje dječačko sjemenište u Zagrebu. Nakon obnove đakovačke katedrale od požara, 1938. godine biskup Akšamović nabavio je tri nova zvona i posvetio ih je sv. Petru, sv. Ivanu Nepomuku i sv. Josipu. Ta zvona se i danas oglašavaju.

ustoličenje biskupa u katedrali u Đakovu

Uspješno je vodio biskupiju tijekom Drugoga svjetskog rata, a poslije rata zalagao se za sređivanje odnosa između FRNJ i Katoličke crkve, te Vatikana. Na vlastelinstvu đakovačkih biskupa dao je podići mlin, dvije tvornice špirita i ciglanu. Ulagao je, također, i u vinogradarstvo. Pisao je o vjerskim, prosvjetnim, socijalnim i crkveno-povijesnim pitanjima. Novčano je pomagao mnoga vatrogasna društva koja je redovno i posjećivao.

vatrogasna medalja sa likom biskupa

Biskup Akšamović sudjelovao je u svojem rodnom mjestu na posveti vatrogasne zastave DVD-a Garčin.

DVD Garčin mimohod za posvetu zastave

posveta zastave 1934. gđa. Matilda Jureković i biskup Antun Akšamović

zastavi kumovala gđa. Matilda Jureković 10. lipnja 1934.

Na godišnjoj skupštini DVD-a Babina Greda 2. veljače 1925.g. izabran je za počasnog člana društva, a 1932. godine nazočio je i svečanom događaju posvete njihove zastave.

gđa. Katica Čivić, učiteljica i kuma zastave na posveti 1932.g. DVD Babina Greda

DVD Babina Greda 11. rujna 1932.g.

Sv. Florijan na zastavi DVD Babina Greda

U tijeku priprema za proslavu 50-godišnjice Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Vukovaru 1875. - 1925. zamoljen je dr. Antun Akšamović da izvrši posvetu njihove zastave, što je on i učinio 1927. godine. Isto tako zamoljena je grofica Sofija Eltz da bude kuma zastavi. Grofica je prihvatila, s tim da ju je zbog slaboga zdravlja zamijenila Matilda Schel supruga zapovjednika DVD-a Vukovar.

biskup Akšamović na posveti barjaka DVD Vukovar 1927.g.

Prigodom posjeta župi grada Otok u Vukovarsko-srijemskoj županiji 1931. godine Vatrogasnom društvu darovao je 200 dinara. Istu je posjetio i 1921.g. kada je podijelio sakrament krizme, čijom prilikom je svirala i vatrogasna limena glazba, koja je bila pouzdani sudionik brojnih crkvenih svečanosti (Florijanova, Papinskog dana, Tijelova, Križarskog brststva...).

novac u opticaju za vrijeme biskupove donacije 1931.g.

Biskup Akšamović ustupio je vatrogascima DVD Đakovo zemljište za gradnju novog vatrogasnog spremišta na mjestu gdje se danas spremište nalazi. Po osnivanju DVD-a 03. lipnja 1872.g. općinska šupa godinama je služila kao društveno spremište. Tek je 1892. godine bilo otvoreno vatrogasno spremište u neposrednoj blizini današnje tržnice, no i ono će se vrlo brzo pokazati kao nedovoljno rješenje. Iako je inicijativa za gradnju novog vatrogasnog doma bila pokrenuta još prije izbijanja prvoga svjetskog rata, s ozbiljenjem ove ideje otpočelo se tek 1920.g. kada je biskup Akšamović postao pokroviteljem DVD-a te mu darovao zemljište za gradnju novog DVD-a.

biskup A. Akšamović - DVD Đakovo 1940.g.

Uz angažman biskupa Akšamovića, cjelokupnog općinskog zastupstva, Andre Morića i Ivana Ribara kao visoko pozicioniranih političara pri Vladi i Parlamentu, ali i velikog broja Đakovčana koji su novčanim prilozima i na druge načine dali svoj doprinos početku gradnje, vatrogasno spremište izgrađeno je tijekom 1921.godine da bi kasnije, u više navrata, bilo dograđivano i uređivano. Kako tada, tako i u nizu navrata kasnije, biskup Akšamović je na razne načine pomogao rad đakovačkog vatrogasnog društva. 

O kakvoj veličini se radi pokazuje podatak da su vatrogasci u Đakovu povodom proslave 50 godina svojeg postojanja i u spomen na posvetu spremišta 3. VI. 1922.g. izdali i medalju sa njegovim likom kao zahvalu za sva dobra što je učinio za vatrogastvo.

Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Osijek Donji grad darovao je 1000 Din., pa je odbor u svojoj sjednici od 28. srpnja 1921.g. zaključio, njega zavesti među članove utemeljitelje, iako je društvo osnovano još 1875.g. Povodom proslave 50 godina društva u Donjem gradu 1925.g. rado se odazvao pozivu društva za pokroviteljstvo te proslave, na kojoj je osobno posvetio i novu društvenu zastavu kojoj je kuma bila gđa Nevenka Piller.

Redoslijed svečanosti DVD-a Osijek Donji grad

Biskup Akšamović umirovljen je 1951.g. nakon 30 godina biskupske službe. Umro je u Đakovu 7. listopada 1959. u 84. godini života i sahranjen je u đakovačkoj katedrali, čiji je bio obnovitelj; u kripti uz biskupa Jurja Strossmayera njezina tvorca.

kripta katedrale u Đakovu

Vatrogasac Vjeko Pejić - Mene je samo dragi Bog spasio od smrti

U Osijeku je u petak 05. lipnja 2009.g. u jutarnjim satima planula robna kuća 'Doma'. Požar je ugašen oko 10 sati. Nastradao je tada 37-godišnji vatrogasac Vjeko Pejić, kojeg je spašavao i župan Osječko-baranjske županije Vladimir Šišljagić, koji je među prvima dotrčao na mjesto nesreće, inače kirurg po struci, jer u blizini nije bilo kola Hitne pomoći. Ona su se u tom trenutku nalazila na drugom kraju zgrade. Vatrogasca Pejića je potom Hitna odvezla u Kliničku bolnicu Osijek, gdje je bio smješten na Plućni odjel.

vatrogasac Vjeko Pejić

– „Otkad sam izašao iz robne kuće i došao k svijesti, nisam se prestao moliti. Mene je samo dragi Bog spasio smrti“ - kaže Vjeko. Dodaje kako je na požarište došao zajedno s kolegom Zlatkom Uvanovićem te da je odmah pojurio u robnu kuću.

 - „Sišli smo u podrum, ali smo se teško probijali zbog nagomilanih regala. Kolege su u to vrijeme požarište zasipavali pjenom kako bi skinuli temperaturu. U podrumu smo se dosta mučili jer je bila jako loša vidljivost. U jednom trenutku mi je počelo pištati iz aparata na leđima. To je bio signal da ostajem bez zraka. Kolega i ja smo tražili izlaz. Ništa nismo vidjeli. Regali su popadali i prekrili izlaz iz podruma. Odjednom sam ostao bez zraka. Rekao sam Zlatku da nađe izlaz. Sagnuo sam se i nekoliko minuta živio od kisika na spojnici dva crijeva. Mislio sam da neću izdržati“ - priča Vjeko.

Pomislio je da je mrtav, a onda se pored njega pojavio Zlatko i izgurao ga prema izlazu.

- „On me gurao, a ja sam hodao i spoticao se. Kad sam izašao, samo sam se zakotrljao i pao“ - rekao je Vjeko. 

U bolnici su ga posjetili zapovjednik Boris Banjan i supruga Iskra. Na sreću, količina monoksida kojom se osječki vatrogasac otrovao nije bila po život opasna i to isključivo zahvaljujući brzoj i hrabroj reakciji kolege vatrogasca Zlatka Uvanovića, ali i Vjekinoj snalažljivosti i sreći da je pronašao pukotinu u cijevi. U KB Osijek dobio je terapiju kisikom, poslije čega je pregledom liječnica Slavica Labor utvrdila je kako se Vjeko nalazi izvan životne opasnosti, te je istoga dana otpušen kući.

(Izvor: 24sata.hr)

Stjepan Maraković pisac o vatrogasnoj etici i moralu

U prijašnjim objavama „Vatru gasi, brata spasi!“ i „Moralne osobine vatrogasca“ osvrnuli smo se na knjižicu „Vatrogasac, drama iz vatrogasnog života u tri čina“ u izdanju Knjižare i tiskare M. Bauer iz Nove Gradiške 1937.g. koja je značajna za objašnjavanje etike i morala u području vatrogastva. Stjepan Maraković bio je osnivač i zapovjednik vatrogasnog društva u Rešetarima koje postoji do danas. DVD 'Rešetari' u svojim počecima brojilo je ukupno 145 članova, a osnovano je 23. veljače 1930.g. po uzoru na DVD Nova Gradiška koji je osnovan 1871. stekavši važnost ne samo jer su preuzeli distribuciju Marakovićeve knjige, nego jer su bili prvo vatrogasno društvo u Slavoniji uopće. Naselje Rešetari nalazi se istočno od grada Nova Gradiška i ono je administrativno sjedište istoimene općine, te ujedno i najveće naselje na tom području.

Vatrogasna četa je prvu intervenciju imala na gašenju manjeg požara 1932. godine u Rešetarima, a 25. lipnja 1933. godine su prvi puta sudjelovali na vojnoj vježbi u Novoj Gradiški na Urijama. Društvo tada još nije imalo svoje zemljište, a ni prostorije. Ubrzo je pokrenuta akcija sa vrhom rješavanja ovog problema, a pitanje smještaja DVD-a zaključio je prof. Bunjevac darovavši parcelu na kojoj se 1937. godine započeo graditi Hrvatski vatrogasni dom koji je osim vatrogascima služio i svima ostalima u selu za održavanje kulturnih manifestacija, priredbi i skupova. Osim uvježbavanja i stjecanja vještina za gašenje požara, vodila se briga i o kulturno prosvjetnom radu društva.

Sam Maraković je u predgovoru svojeg književno-scenskog djelca izjavio: „promatrajuć djelatnost vatrogasaca na vježbama, garištima i zabavama, napisao sam ovo djelo“. Očito je to bio obostrani proces, jer je za inspiraciju gledao svoje vatrogasce na požarištu i vježbama, a s druge strane ih je oplemenjivao i nadahnjivao u izvedbama svoje kazališne predstave. Radnja se događa 1935. godine u jednom većem mjestu u Slavoniji, dok je sama knjiga izašla 1937.g. zahvaljujući predsjedniku Matice hrvatskih kazališnih dobrovoljaca g. A. Freudenreicha koji je pripomogao režijskim i scenskim naglascima u djelu, te dao svoje stručno mišljenje i preporučio na njegovu izvedbu. Također valja istaknuti predsjednika Vatrogasne zajednice Savske banovine u Zagrebu g. Stanka Žagara i njegovog tajnika F. Lončara, koji su se pozitivno izrazili i napisali preporuku: „Obzirom, da ova drama po svom sadržaju uzdiže smisao i duh vatrogastva, a naročito ističe vatrogasnu požrtvovnost kao osnovno načelo vatrogasne ideje, to se je i Matica hrvatskih kazališnih dobrovoljaca povoljno izrazila i preporučila je na prikazivanje vatrogasnim društvima. Igrokaz je prožet plemenitošću i dirljivim scenama, koje vrlo odgojno djeluju na dušu i srce našeg naroda. Preporučamo svim bratskim vatrogasnim društvima i četama, da to prosvjetno vatrogasno djelo nabave za svoje kulturno-prosvjetne odsjeke“.

Stjepan Maraković

Sveti Florijan rimski vojnik i vatrogasac

U nakladi Redak izašao je u svibnju 2018.g. prvi životopis sv. Florijana na hrvatskom jeziku. Napokon su po prvi puta za sve vatrogasce, čiji je zaštitnik, prevedeni tekstovi o svetom Florijanu sa latinskog na naš materinji jezik.

"Knjiga je rezultat istraživanja i želje autora da čitateljima pobliže predstavi život i djelo svetog Florijana,zaštitnika vatrogasaca, koji je kao legionar služio Rimskom Carstvu. Fokus autorovog istraživanja počiva na vatrogasnim formacijama te opisima protupožarnih jedinica koje su Rimljani imali i poznavali, a temelji se na izvornim latinskim tekstovima. Po prvi puta, tekstovi su prevedeni na hrvatski jezik, a u njima je predstavljena Florijanova vojna i civilna služba te cijeli sudski postupak kojem je bio izložen."

(anotacija)

monografije o sv. Florijanu

"Možda ni jedan svetac ne spaja u svojoj osobi svetost sa zanimanjem koje obavlja i kojega je zaštitnik toliko kao sv. Florijan. Stoga ga ovaj životopis želi predstaviti u vatrogasnim jedinicama rimske vojske, unutar poziva u kojem je biti za druge i spašavati ih poslanje samo onih snažnih i odvažnih koji su otkrili ideale jače od vlastita života."

(preuzeto iz knjige)

vatrogasne monografije

"Kao vrstan poznavatelj temeljnih teologijskih problema, kolega Nikola Turkalj se - sukladno trenutačnome zaposlenju - upustio u vrlo zanimljivo istraživanje o sv. Florijanu, zaštitniku vatrogasaca. Pritom je proveo temeljna istraživanja ne samo o njegovu životu i djelu, već jednako tako i o mogućim današnjim implikacijama njegove poruke."

(dr. sc. Željko Pavić)

Bilješka o autoru: 

"Nikola Turkalj rođen je 26. studenog 1977. u Zagrebu, gdje je maturirao 1996. u Elektrotehničkoj školi, smjer za elektrostrojarstvo; da bi se naknadno specijalizirao u zanimanjima vatrogasnog tehničara i KV vozača sa položenim stručnim ispitom vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima te stručnim ispitom servisera za održavanje vatrogasnih aparata. Kao profesionalni vatrogasac prošao je osposobljavanje za gašenje i spašavanje u zatvorenom prostoru, osposobljavanje za rukovoditelja evakuacije i spašavanja, rukovanje hidrauličkom platformom i osposobljavanje za pružatelja prve pomoći radnicima na radu. Diplomirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2007.g., objavivši pregledni znanstveni rad Kenoza križa u teološkoj misli Hansa Ursa von Balthasara, Sudia lexicographica, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, god. 7(2013) br. 1(12). Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu u području humanističkih znanosti 2004.g. Radi na poslovima profesionalnog vatrogasca i operativni je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Trnje."

(webknjizara.hr)