Spomenik sv. Florijanu u Subotici (Суботица, Srbija)

Subotica (Град Суботица, mađ. Szabadka) je najsjeverniji grad u Autonomnoj Pokrajini Vojvodina (Srbija), udaljen svega 10 km od mađarske granice. Taj administrativni centar Severnobačkog okruga u pisanim dokumentima prvi put se spominje 7. svibnja 1391. godine, ali je zasigurno ovo mjesto puno starije, o čemu svjedoče brojna arheološka nalazišta po obodu grada, okolici jezera Ludoš i dr. U čestim i velikim seobama u ovaj utvrđeni grad došli su mnogi narodi: Hrvati, Mađari, Nijemci, Slovaci, Židovi, Srbi, Grci… Često su se mijenjali gospodari, ali i ime grada. Od prvog – 'Zabatka' 1391. - promijenjeno je više od 200 naziva, od kojih su najkarakterističnija imena: 'Szent-Maria', 'Maria-Theresiopolis', 'Maria Theresiastadt', 'Szabadka' i 'Subotica'. Izvori na njemačkom bilježe i oblik 'Sawatitz'. U samoj Subotici nađeni su veoma značajni srednjovjekovni nalazi kod franjevačke crkve, a 2003.g. arheolozi su iskopali i temelje rimokatoličke seoske crkve iz 13. stoljeća. Franjevci su općenito bili vrlo značajni za Hrvate u Subotici, ali i za osnivanje i opstojnost samog grada.

Sv. Florijan, dopisnica

Sudbinu ovog mjesta bitno je određivao položaj na putu između Europe i Azije, a povijesno na granici dvije sukobljene sile – Ugarske i Turske. Izgrađena na vjetrometini, na raskrižju putova, ovaj je grad oduvijek bio mjesto burnih povijesnih događaja. Višestoljetne borbe u prošlosti imale su za posljedicu brojna pustošenja kroz palež, ali i brojne druge prirodne nepogode koje su potaknule braću franjevce za zagovornu molitvu sv. Florijanu, što je rezultiralo izradom spomenika 1926.g. sa natpisom na postolju:

SV. FLORIJANE ZAŠTITNIČE NAŠ
OD STRAŠNA OGNJA BRANI NAS!

Spomenik sv. Florijanu podignut je i posvećen na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo (Velika Gospa) 15. kolovoza 1926. godine u parku ispred franjevačke crkve i samostana. Inicijativa je potekla od samih redovnika koji su još od 1925.g. počeli prikupljati dobrotvorne priloge za podizanje ovog zavjetnog spomenika. Zaštitnik od požara sv. Florijan prikazan je kao rimski vojnik koji polijeva vodu na malu kućicu koja gori.

sv. Florijan na staroj lokaciji

Prvo predloženo mjesto za spomenik, bilo je ispred nekadašnje Više trgovačke škole, odnosno Akademije. Neki franjevci su bili protiv te lokacije jer je u istoj zgradi bila šegrtska škola čiji polaznici bi vrlo vjerojatno uništavali skulpturu. Oni su predlagali poziciju niže na tada prostranom Zrinjskom trgu (gdje je danas početak 'mlečne pijace').

Zrinjski trg - nekadašnji izgled današnje pijace,
pri dnu je Trgovačka škola

Ipak, njegovo konačno odredište, kako se tada mislilo, bilo je – u parku ispred Franjevačke crkve Sv. Mihovila.

podizanje spomenika ispred franjevačke crkve

Subotička skulptura sv. Florijana u tradicionalnom prikazu sa odorom rimskog vojnika oblikovana je znalački i vješto je isklesana. Izrađena je prikupljenim milodarima vjernika grada Subotice i uz „veliki novčani doprinos Mihajla Lagllera i supruge mu Katarine Katona“.

Prvotno je bila postavljena na visoki obelisk u skladu sa umjetničkim tokovima vremena. Pet piramidalno postavljenih kamenih blokova vodilo je do podnožja skulpture sa gornjim ukrašenim rubom koji nosi njezinu bazu. Postavljanje spomenika i izradu postolja izveo je kamenorezac Janos Palatinus; dok se samoj skulpturi ne zna autor, ali je na osnovu rada jasno kako je bio školovani umjetnik.

kamenorezac Janos Palatinus

potpis 'Palatinus' pri dnu spomenika

Spomenik je iz nekadašnjeg parka na Trgu cara Jovana Nenada 1975.g. premješten na današnju lokaciju pored zadnjeg dijela apside Bazilike sv. Terezije Avilske, jer se našao na putu budućoj aveniji koja je trebala tuda proći.

Bazilika Sv. Terezije Avilske

spomenik u parku

Smješten je u sjeni bazilike, u hladu, što je isto kao da je u mraku nekog podruma. Time je postao sakriven od očiju javnosti, jer svaki spomenik se postavlja kako bi bio negdje na vidljivom mjestu, na kojem će dominirati. Tom prilikom spomeniku sv. Florijana oduzeta su dva segmenta obeliska i četiri stepenice kako bi se skulptura ambijentalno uklopila. Piramidalno postavljeni blokovi su uklonjeni, čime je prekrasno isklesana skulptura degradirana kako bi bila postavljena u "nivou promatrača".

sramoćenje spomenika sv. Florijana

„Spomenik je iz parka na Trgu cara Jovana Nenada izmješten u neposredno okruženje bazilike sv. Tereze Avilske 1975. godine uz suglasnost crkve (...) Dislokacija zavjetne skulpture (...) pravdana je svojevremeno namjerom da se osmisli prostor ispred tadašnjeg Radničkog sveučilišta, kao prostrani trg za manifestacije“, piše povjesničar umjetnosti Bela Duranci u publikaciji 'Javni spomenici opštine Subotica', čiji je nakladnik 'Međuopćinski zavod za zaštitu kulture Subotica', 2001. godine.

Po tadašnjem važećem „Detaljnom urbanističkom planu centra“ ispred današnjeg kompleksa Otvorenog sveučilišta trebao je prolaziti „Novi bulevar“ s četiri prometne trake i stoga je neshvatljivo i proturječno da se tu planirao jedan „trg za manifestacije“. Osim spomenika sv. Florijana, izmješten je tada i najstariji gradski spomenik Sveto Trojstvo. Izmještanje dva sakralna spomenika koji su bili na pravcu te buduće prometnice pravdano je planiranom avenijom.

Od tada je prošlo dosta vremena i trg se sada zove 'Trg franjevaca'. U međuvremenu je Sv. Trojstvo konačno vraćeno na staro mjesto, kako je to obećao tadašnji prvi čovjek općine. Obećao je i vraćanje sv. Florijana na prvobitnu lokaciju. Ali, tu sad postoji jedna "pravna smicalica" a to je da je po zahtjevima MZZK Subotica na toj jedinoj lokaciji u staroj jezgri grada obvezno prethodno arheološko istraživanje. To praktično znači da onaj tko želi vratiti spomenik, mora cijeli bivši trg prekopati najmanje metar i pol dubine, što predstavlja veliki projekt i znatno povećava izdatke.

Tvrtka "LEHNER" očistila je 2008.g. dugogodišnje naslage pljesni, algi, mahovine, lišajeva i grafita sa spomenika. Naneseni slojevi na spomenik trebaju ga učinkovito štiti od svih vrsta aerozagađenja.

devastacija spomenika (prije čišćenja)

Zaštitnik od požara, kojem se vatrogasci i vjernički puk mole za zagovor, 'skraćen i u zapećku' čeka bolju budućnost.

sv. Florijan, Subotica

Pil sv. Florijana u parku Cintor u Legradu

Pil svetog Florijana nalazi se nekoliko stotina metara izvan glavnog središta Legrada, naselja smještenog na utoku rijeke Mure u Dravu. Legrad je zbog svojeg strateškog položaja bio značajno trgovačko i cehovsko središte, sve do početka 20. stoljeća. Iako su pronađeni i pretpovijesni nalazi koji svjedoče o dugoj tradiciji naseljavanja na tom području, tek se u 18. stoljeću Legrad razvija u značajnije naselje i tada se formira i prostrani gradski trg s profanim i sakralnim sadržajima među kojima se ističe župna crkva Presvetog Trojstva koja je ujedno i jedan od najvrjednijih podravskih baroknih spomenika.

crkva Presvetog Trojstva u Legradu

To je jednobrodna građevina, opremljena zanimljivim zidnim slikama, kasnobarokno-klasicističkim oltarima i propovjedaonicom. Ispred crkve je, u parku na glavnome trgu, grupa pet baroknih pilova iz 18. stoljeća sa središnjim kužnim pilom svetoga Trojstva. Prema zapisima u kanonskim vizitacijama saznaje se da je vizitator, zagrebački kanonik Ivan Mužinić, 5. svibnja 1716. godine boravio u Legradu i tada je zapisao da je još 1712. godine upravo na mjestu današnjeg trga podignuta nova župna crkva Presvetog Trojstva.

park na glavnom trgu ispred crkve

Crkva je tijekom 18. stoljeća više put uređivana i popravljana, jer je najprije bila drvena, što je pogodovalo njezinom slabom održavanju. Današnji izgled župna crkva dobila je oko 1780-ih. Zanimljivo je da je prije izmještanja na prostor glavnog trga župna crkva bila na drugom mjestu, koje je pak često ugrožavala poplavna voda rijeke Drave. Nakon njezina propadanja, tu je prvo izgrađena drvena kapela sv. Nikole koja je također vrlo brzo uništena. Upravo se na tom mjestu, u prilično velikom javnom parku prema kojem vode četiri ulice, danas nalazi pil svetog Florijana.

pil sv. Florijana

Izbor svetog Florijana za sveca kojemu je posvećen javni pil u Legradu nije bio slučajan, jer su požari i poplave u Legradu bili vrlo česta pojava tijekom 17. i 18. stoljeća. U krajevima koji su često u povijesti bili harani požarima, posebice seoskim područjima, gdje je arhitektura bila pretežno drvena te su stoga požari bili velikih razmjera, javlja se obožavanje sv. Florijana, zaštitnika od požara. Njegovi prikazi učestali su od kraja 15. stoljeća na cijelom području srednje Europe, posebice na području Austrije i Češke. I kod nas se, sve do danas, na prostoru Međimurja, Hrvatskog zagorja, Podravine i Slavonije zadržao velik broj kipova toga sveca. U 18. je stoljeću čak izmijenjen i sam tok rijeke Drave, a naselje se nekoliko puta moralo obnavljati uslijed česte gradnje u drvetu. Stoga je razumljivo da su stanovnici mjesta željeli podići kip svecu kojem bi se mogli utjecati za obranu i zaštitu od tih prirodnih nedaća.

Spomenik svetog Florijana načinjen je od mekog vapnenačkog kamena, a sastoji se od: arhitektonskih dijelova postolja nad kojim se uzdiže stub, te skulpturalnih dijelova (skulptura svetog Florijana na vrhu stuba, a niže lijevo i desno na postolju jesu skulpture sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa). Točno mjesto izvornog postavljanja pila nije poznato, kao ni je li pil ranije imao kakvu nisku željeznu ogradu. Na fotografijama iz 1960-ih vidljivo je da je pil već u to vrijeme bio u dosta lošem stanju, a uokolo njega podignuta je improvizirana ograda od drveta i žice koja je mogla zamijeniti raniju. Postolje pila sačinjeno je iz dva dijela. Donji je dio pravokutnog oblika, nalik na oltarnu menzu, s profiliranim vijencem i bazom koja stoji na jednostavnoj kamenoj pravokutnoj podlozi.

Gornji dio sastoji se iz središnjeg blago istaknutog pravokutnog i dva bočna dijela, skošenih stranica. S prednje strane pila vanjski bridovi tih skošenih stranica ukrašeni su volutama koje se povijaju u pravokutni meandar. Iako je površina ovih dvaju bočnih dijelova dosta oštećena, još su uvijek djelomično vidljivi tragovi ugrebenih brojeva koji potvrđuju dataciju nastanka pila 1735. godine.

Središnji dio gornjeg postolja s prednje strane ukrašen je izbočenim reljefom koji je također dosta oštećen, no prema sačuvanim tragovima može se pretpostaviti da je prikazivao sunce sa zrakama ili motiv srca Isusovog u kaležu, također okruženog zrakama. Gornji dio postolja zaključen je bogatim profilom vijenca na koji su postavljene baze skulptura. Baze skulptura iznad postolja jednako su oblikovane istaknutim profilima, s tim da je središnja nešto veća od bočnih. Na središnjoj stoji visoki stup sa skulpturom svetog Florijana, dok su na bočnim bazama skulpture sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa.

park Cintor u Legradu

Stup je ukrašen ornamentalnim motivom usječenih kanelira koje pri vrhu i dnu završavaju polukružnim elementom. Na svakoj od četiri stranice stupa po tri su kanelire. U gornjem dijelu stupa zaobljeni je profil sa po tri ukrasna, polu kružno zaključena elementa na svakoj od stranica. Kapitel je nizak i zaključen je istaknutim profilom ispod kojeg su ovuli i stilizirane rustikalne volute oblikovane na samim uglovima. Sveti Florijan stoji frontalno, oslonjen na koplje sa zastavom, gledajući ispred sebe. Nažalost, na originalnom kipu lice sveca vrlo je oštećeno stoga nisu prepoznatljivi nikakvi elementi oblikovanja očiju, nosa, usta i same kamene površine. Obučen je u odjeću rimskog vojnika, s čizmama do koljena, a na glavi ima metalnu kacigu. U desnoj ruci drži posudu iz koje voda teče na zapaljenu zgradu.

sv. Florijan, stari kip

Lijevo od svetog Florijana skulptura je svetog Ivana Nepomuka. Kult toga sveca raširio se tijekom 17. stoljeća u cijeloj središnjoj Europi, a 1729. godine službeno je priznat kao branitelj Crkve. Poznat je kao zaštitnik mostova, zagovornik protiv poplava i zaštitnik ispovjedne tajne. Na legradskom pilu svetac je prikazan u stojećem stavu, s blago povinutim lijevim koljenom. Odjeven je u haljinu, roketu i debeli kratki plašt. Draperija odjeće smirena je i nabrana u veće nabore. U lijevoj ruci sveca je biret kapa. Desnom rukom drži raspelo, oslonjeno na njegovo desno rame i položeno preko prsa. I sama glava sveca je usmjerena prema raspelu. Lice je prilično oštećeno tako da nisu vidljivi detalji. Kosa mu je duga, valovita i začešljana unazad. Na glavi sveca je kružna metalna aureola sa zvijezdama.

sv. Ivan Nepomuk, stari kip

S desne strane pila stoji Sveti Josip na profiliranoj bazi. Oslonjen je na lijevu nogu, dok mu je desna blago povijena u koljenu. Obučen je u dugačku halju, s naglašenom, gotovo oštro oblikovanom draperijom. Lijevom rukom drži malo dijete, čija glava, kao i glava sveca, nedostaje. Na slikama iz 1960. godine, koje su snimljene dok je skulptura još bila čitava, vidljivo je da svetac gleda prema djetetu, a u desnoj ruci drži neki predmet.

sv. Josip, stari kip

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja legradskog pila

Stanje pila prije restauracije bilo je prilično loše. Nedostajali su dijelovi arhitektonskih i skulpturalnih elemenata, kamene površine bile su oštećene uslijed štetnog djelovanja atmosferilija, a najviše su stradala lica skulptura čija je površina postala gotovo neprepoznatljiva. Veće površine kamena bile su zahvaćene mahovinom i lišajevima, koje su se ljuskale ili su pak erodirale. Metalni dijelovi (kaciga svetog Florijana, aureola sa zvjezdicama na glavi svetog Ivana Nepomuka, zatege na podnožju pila) tijekom vremena korodirali su, ili su u većoj mjeri bili oštećeni. Postolje pila i podloga na koju su postavljeni bili su raspucani, a vidljivi su bili i tragovi višekratnih neprimjerenih popravaka cementnom glazurom, betonom i opekama. Takvo stanje bilo je povodom početka konzervatorskih i restauratorskih istraživanja 2008. godine, koja su obuhvatila povijesno-umjetničku analizu i istraživanja relevantne literature, pregled stanja spomenika, dokumentaciju oštećenja kamene plastike, metalnih dijelova te sačuvanosti obojenja, laboratorijske analize, izradu fotodokumentacije zatečenog stanja pila i njegovih kamenih i metalnih elemenata te arhitektonski snimak.

prije restauracije

Rezultati istraživanja pokazali su da je pil izrađen od vapnenačkog pješčenjaka koji je srodan kamenu tipa vinicit iz okolice Varaždina. Utvrđena je izrazito štetna koncentracija klorida u donjem dijelu spomenika, određen je sastav vapnene žbuke, kao i vrste sačuvanih pigmenata na kamenim elementima. Iako je pil bio bojan u više navrata, pronađeni ostaci korištenih pigmenata nisu bili dovoljni za cjelovitu rekonstrukciju obojenja svih elemenata stoga je na novim kipovima prezentirana očišćena kamena površina. Ipak se, prema sačuvanim ostacima, može barem zaključiti da je praćena uobičajena paleta boja kod svakog od prikazanih svetaca. Tako je primjerice halja svetog Josipa bojana smeđe, a rub čipke na roketi svetog Ivana Nepomuka žutim okerom. Plašt svetog Florijana bio je obojen crveno, njegov barjak crveno i smeđe, čizme tamnijim žutim okerom, dok je na građevini u plamenu uz svečevu desnu nogu pronađen bijeli pigment. Boja je bila vrlo važan element pila, jer se nije upotrebljavala samo kao ukras nego i kao određena vrsta zaštite od atmosferilija. Često je, pri obnovama te zbog korištenja uljane boje i raznih lakova, došlo do nepovratnog oštećenja kamenih dijelova pila i izgubljeni su pojedini fino obrađeni oblici.

Nakon restauracije pilova, stari kipovi zamijenjeni su novima, te je pil u ljeto 2015. godine vraćen u park. Radove je izvodio Hrvatski restauratorski zavod, a financiralo je Ministarstvo kulture i Općina Legrad. Istraživanja provedena na legradskom pilu pokazala su da je stručna intervencija bila nužna. Ona je uključivala najprije demontažu, a odmah potom i restauratorske zahvate na najoštećenijim dijelovima skulpturama svetaca koji su zahtijevali najveći angažman i vještinu restauratora zbog stupnja oštećenja karakterističnih dijelova glave, posebice lica. Stari kipovi iz legradskog parka Cintor preneseni su privremeno u Vijećnicu Općine, gdje su trenutno smješteni do trajne pohrane u jednoj od muzejskih ustanova. Blagoslov novih kipova bio je u svibnju, povodom blagdana Svetog Florijana.

U nedjelju, 8. svibnja 2016. godine održana je Sveta misa povodom dana zaštitnika vatrogasaca Svetog Florijana, koji je zbog proslave prebačen sa 4. svibnja. Na misi su prisustvovali pripadnici DVD Legrad. Nakon mise otišlo se do obnovljenog pila Svetog Florijana u parku Cintor u Legradu, gdje je blagoslov pila predmolio velečasni Marijan Horvat, župnik župe Presvetog Trojstva u Legradu. Tom prilikom vatrogasci su se pomolili svome zaštitniku kako bi imali što manje intervencija prilikom požara i ostalih nesreća.

Tipologija i osobitosti legradskog svetog Florijana

Pil svetog Florijana pripada skupini pilova sa slobodnom plastikom. Pri njegovom oblikovanju korištena je standardna kompozicija vertikalno akcentiranog stupa s glavnom skulpturom kojoj je spomenik i posvećen, te dvije bočne skulpture svetaca čije su baze postavljene na razvijeno podnožje.

prednja strana pila

Valja naglasiti da su stražnje strane sve tri skulpture oblikovane vrlo jednostavno, gotovo bez karakterističnih detalja. Može se stoga pretpostaviti da je izvorno pil bio smješten ispred nekog objekta, možda i same kapele svetog Nikole koja je bila sagrađena na mjestu današnjeg parka, i da njegova stražnja strana nije bila izložena pogledima. Također je moguće da je ovaj pil koji je izrađen 1735. godine, na današnju poziciju kasnije premješten i iz nekog drugog mjesta ili grada, jer se u kanonskim vizitacijama za Legrad iz 1768. godine još uvijek ne spominje nikakva javna plastika osim tri križa.

stražnja strana pila

Općenito gledajući, legradski se Florijan ubraja među starije sačuvane kipove tog sveca na prostoru uz rijeke Muru i Dravu. Ta je činjenica možda najvjerojatnija upravo stoga što su kipovi svetog Florijana češće izrađivani u drvetu nego u kamenu, pa je do danas ostao njihov razmjerno mali broj. Nalazimo ih primjerice prema sjeveru Hrvatske u Štrigovi, Prelogu, Kelemenu, Petrijancu, Novoj Vesi Petrijanečkoj, Murskom Središću, ili pak niže, prema jugoistoku, u Donjem Vidovcu i Križevcima. Ti spomenici skromnije izvedbe, pokazuju retardaciju kasnobaroknog stila i rustikalnost kraja 18. i cijelog 19. stoljeća te, za razliku od legradskog, nisu oblikovani kao skupina skulptura već samostalni prikaz svetog Florijana na stupu postavljenom na postolje.

Svakako je zanimljiva i činjenica da se uz svetog Florijana na pilu kao druga bočna figura javlja lik svetog Ivana Nepomuka, jer je prikazivanje toga sveca i njegovo postavljanje na legradski pil već 1735. godine vrlo rano za naše krajeve, što upućuje na korištenje predloška ili upoznatost naručioca s aktualnim promjenama. Pilove posvećene svetom Ivanu Nepomuku nalazimo u Koprivnici (1747. godina), a potom i u Velikom Bukovcu (1767. godina), no za skulpturu s legradskog pila svetog Florijana najznačajniji je upravo lik Ivana Nepomuka koji je dio grupe pet pilova postavljenih ispred legradske župne crkve. Te dvije skulpture pokazuju vrlo bliske elemente obrade i načina prikaza, s tim da je skulptura u parku na glavnom gradskom trgu nastala nešto kasnije i jače odražava klasicizam kraja 18. stoljeća.

sv. Ivan Nepomuk

Govoreći o legradskom pilu, valja naglasiti da on u skladu s vremenom nastanka pokazuje stilske oznake kasnog baroka, ali pojedini njegovi elementi, poput oštrine odjeće svetaca, stilizacije, mirnoće postava, kao i motivi korišteni prilikom oblikovanja arhitektonskih dijelova (primjerice kanelire i kapitel središnjeg stuba) teže kasnobaroknom klasicizmu. Ovo kiparsko ostvarenje, iako razmjerno jednostavne i pomalo rustikalne izvedbe, svakako je kvalitetnije i minucioznije od nabrojenih komparativnih primjera koje nalazimo u blizini, što ipak nije dovoljno da bismo ga svrstali među uspješnija umjetnička kamenoklesarska ostvarenja sredine 18. stoljeća na prostoru sjeverozapadne Hrvatske. No, tijekom posljednjih stoljeća sama prisutnost tog pila i utjecanje puka zaštiti svetog Florijana postali su sastavni dio sadržaja legradske lokalne sredine. Nenametljiv veličinom i oblikom, stopio se s mjesnim pejzažom i podsjeća na davne događaje i nedaće (požare, epidemije, poplave) koje su proživljavali stanovnici uz Dravu.

Sv. Florijan, zaštitnik od požara

Izvor:

K. Majer, Pil svetog Florijana u Legradu, Kaj:časopis za književnost, umjetnost i kulturu, Vol.43 (212) No. 1-2, 2010., str.119-134.

Općina Legrad:

Kipovi iz parka Cintor

Blagoslovljen kip sv. Florijana

Fotografije: N. Turkalj

Spomenik sv. Florijanu u Somboru (Сомбор, Srbija)

Sombor je grad u Bačkoj (Град Сомбор, mađ. Zombor), u Vojvodini (Srbija), te predstavlja administrativno središte Zapadnobačkog okruga. Sombor je nastao prije hunskih provala u Europu i dolaska Ugara u Podunavlje i to na 'otočićima Mostonge'.

Sombor sa okolicom na vojnoj karti iz 1782-85. god.

O podrijetlu imena grada postoji veći broj teorija, a najvjerojatnija je ona po kojoj ime Sombor dolazi od Samobor, 'bor na osami, osamljeni bor'.

Poslije izgona Turaka Sombor je postao dijelom Habsburške Monarhije 1687. godine. Prestankom turske opasnosti, stvorili su se uvjeti za gospodarski oporavak i napredak grada. S vremenom je postao važno prometno čvorište, trgovačko, obrtničko pa djelomično i industrijsko središte. Brojne škole, dolazak željeznice u 19. st. i pretvaranje Sombora u važno željezničko čvorište, stvorilo je temelje za znatno povećanje putničkog, poštanskog i robnog prometa. Stvorilo se radništvo koje je bilo drugačijeg socijalnog položaja i razmišljanja od salašara iz okružja.

Budući da su među radnom snagom: zidarima, krovopokrivačima i tesarima bili većinom bunjevački Hrvati, oni su bili ti koji su organizirali prvu sindikalnu podružnicu. To je bilo 12. lipnja 1904. godine, što je ujedno dodatno pridonijelo nacionalnoj emancipaciji bunjevačkih Hrvata.

U vrijeme krovova od trski i starih dimnjaka, tijekom 18. i 19. stoljeća, česti su bili požari u Somboru. U najvećem od njih, 1826. godine, izgorjele su Gradska bolnica na Apatinskom putu i 82 kuće u njenom okruženju. Zbog toga su Somborci svih vjeroispovijesti izuzetno cijenili Sv. Florijana Mučenika, zaštitnika od požara i patrona dimnjačara i vatrogasaca, o čemu svjedoči i natpis u podnožju spomenika sv. Florijana kojeg su Somborci izgradili:

„Zdravo sveti Florijane

Slavni Kristov Mučeniče

Od požara nas obrani

I gromove ti odstrani“

Prvi spomenik Sv. Florijanu u Somboru podignut je na samom početku ulice nazvane njegovim imenom (današnja Batinska, Батинска) još 1781. godine.

Spomenik je nastao trudom i sredstvima somborskih građana njemačke narodnosti, a 4. svibnja te godine blagoslovio ga je Antun Josić, gvardijan somborskog Franjevačkog samostana i upravitelj župe Sv. Trojstva u Somboru.

Fotografija sa svečanog otkrivanja obnovljenog
spomenika Sv. Florijanu u Somboru 1919. god.

Prema zapisu kroničara franjevačkog manastira u Somboru fra Bone Mihaljevića, tog dana je do spomenika dovedena procesija, uz pucnjavu pištolja, sviranje truba i udaranje bubnjeva, koja se poslije toga vratila do crkve Sv. Trojstva, gdje je služena sveta misa.

Sredstva za održavanje spomenika, koja su prikupili priložnici i dobrotvori, nalazila su se kod Vendelina Bišofa, ovdašnjeg pivara (braksatora). Večernja pobožnost kod ovog spomenika održavana je osam dana neprekidno, tokom ove i mnogih narednih godina. Spomenik Sv. Florijanu bio je načinjen od kamena, a nalazio se na kamenom postolju, okruženom ogradom od kovanog željeza, sa osam oblih kamenih stupova.

Kada su djeca, je li iz nestašluka ili iz nekog drugog razloga, 1919. g. srušila kip, spomenik sv. Florijana je detaljno obnovljen sredstvima grada, o čemu, na postolju spomenika, svjedoče četiri ploče urezane na latinskom, njemačkom, mađarskom i hrvatskom jeziku.

„Despice res viles ut Christi sis citius miles.

Haec statua est erigata Anno Domini MCMXIX.“

„Prezri stvari bezvrijedne da brže postaneš Kristov vojnik.

Ovaj spomenik podignut je godine Gospodnje 1919.“

Sv. Florijan, Sombor