Misno slavlje na dan Svetog Florijana - Vlastiti Misal Zagrebačke nadbiskupije

SVETI FLORIJAN, mučenik

4. svibnja

Spomendan

Bio je visoki časnik u vojsci i upravitelj ureda carskog namjesnika provincije Norik Akvilina. Prigodom pokušaja da oslobodi četrdeset uhvaćenih kršćana, bio je i sam uhvaćen i s kamenom oko vrata bačen u rijeku Enns (gornja Austrija), god 304. Postao je jedan od najomiljenijih svetaca ne samo južnih Germana, već i u našim sjevernim krajevima. Vjernici ga časte kao zaštitnika protiv vatrene i vodene stihije. Narodna umjetnost ga prikazuje u liku časnika koji gasi goruću kuću.

 

Ulazna pjesma

Svjetlost vječna sjat će svetima Tvojim, Gospodine, za vječna vremena, aleluja.

Usp. 4 Ezr 2, 35

 

Zborna

Bože, sveti Florijan je nasljedovao muku Gospodnju; zato si ga odlikovao mučeničkom pobjedom i prosvijetlio svoju Crkvu. Daj da i mi idemo njegovim stopama, te stignemo u vječnu radost. Po Gospodinu.

 

1. ČITANJE: - 2 Mak 6, 18.21.24-31

Radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu.

Čitanje Druge knjige o Makabejcima

U one dane: Eleazara, jednog od prvaka među pismoznancima, čovjeka već poodmakle dobi ali otmjene vanjštine, nagovarali su, silom mu otvarajući usta, da jede svinjetinu. Oni koji su predsjedavali tome bezbožnom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog čovjeka, uzeše ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije uživati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od žrtvenog mesa. On bez oklijevanja izjavi: »Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladići pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tuđinske običaje. Zbog mog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu. Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav neću izbjeći rukama Svemogućega. A sada, junački se odričući života, pokazat ću se dostojnim svoje starosti i mladićima ostaviti plemenit primjer kako se za časne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti.« Nakon tih riječi odmah pristupi mučilištu. Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju naklonost u mržnju: njegove riječi činile im se ludošću. Kad je već pod udarcima umirao, uzdahnu i reče: »Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bičevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu.« I tako je on preminuo i svojom smrću ostavio ne samo mladeži nego i većini naroda, primjer hrabrosti i spomenik kreposti.

Riječ je Gospodnja.

 

PSALAM: 34 (33), 2-3.4-5.6-7.8-9

Gospodin me izbavi od straha svakoga.

 

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,

njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom moja duša hvali:

nek čuju ponizni i nek se raduju!

-----------

Veličajte sa mnom Gospodina,

uzvisujmo ime njegovo zajedno!

Tražio sam Gospodina, i on me usliša,

izbavi me od straha svakoga.

-----------

U njega gledajte i razveselite se,

da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje,

izbavlja ga od svih tjeskoba.

-----------

Anđeo Gospodnji tabor podiže

oko njegovih štovalaca da ih spasi.

Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:

blago čovjeku koji se njemu utječe!

 

2. ČITANJE: 2 Kor 4, 7-15

Umiranje Isusovo u tijelu pronosimo

Čitanje druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Imamo blago u glinenim sudovima, da izvanredna ona sila bude očito Božja, a ne od nas. U svemu potisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo, da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa, da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. Tako smrt djeluje u nama, život u vama. A budući da imamo isti duh vjere, kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo, pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa, i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.

Riječ je Gospodnja.

 

ALELUJA: Jak 1, 12

Aleluja!

Blago čovjeku koji trpi kušnju, jer će, prokušan, primiti vijenac života.

 

EVANĐELJE: Iv 12, 24-26

Ako pšenično zrno umre, donosi obilat rod.

† Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:

Reče Isus svojim učenicima:

»Zaista, zaista, kažem vam:

ako pšenično zrno, pavši na zemlju,

ne umre,

ostaje samo;

ako li umre,

donosi obilat rod.

Tko ljubi svoj život, izgubit će ga.

A tko mrzi svoj život na ovome svijetu,

sačuvat će ga za život vječni.

Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom.

I gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga.

Ako mi tko hoće služiti mi, počastit će ga moj Otac.«

 

Riječ je Gospodnja.

 

 

Darovna

Gospodine, o spomendanu blaženog mučenika Florijana prinosimo Ti ovu žrtvu pomirenja i hvale. Po njoj nas privedi oproštenju i trajnom zahvaljivanju. Po Kristu.

 

Predslovlje mučenika

Mučeništvo – znak i primjer

 

R. Gospodin s vama.

O. I s duhom tvojim.

R. Gore srca.

O. Imamo kod Gospodina.

R. Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.

O. Dostojno je i pravedno.

 

Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože.

Po primjeru Isusa Krista sveti je mučenik Florijan ispovijedio tvoje ime i krv svoju prolio. Mučenička krv očituje čudesnu tvoju snagu, kojom podupireš ljudsku nemoć i slabe ljude krijepiš da svjedoče za tebe, po Kristu našem Gospodinu.

I stoga s nebeskim te silama ovdje na zemlji trajno slavimo i bez prestanka veličanstvu tvome kličemo:

 

Svet, svet, svet gospodin Bog Sabaot. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosana u visini. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini.

 

s notama:

Pričesna pjesma

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat plod, aleluja!

Iv 12, 24-25

 

Popričesna

Gospodine, u radosti današnjeg dana primili smo nebeske darove. Ovom gozbom navješćujemo smrt Tvoga Sina, da sa svetim mučenicima zavrijedimo slavu njegova uskrsnuća.

Po Kristu.

Izvor: Vlastiti Misal Zagrebačke nadbiskupije, Nadbiskupski duhovni stol, 1997., Zagreb.

 

 

 

Misno ruho na blagdan sv. Florijana

Misnim, odnosno liturgijskim ruhom naziva se gornja odjeća koju odijevaju službenici Crkve na donju odjeću crkvenog ruha u prilikama bogoslužja, podjele sakramenata i blagoslova, procesijama i dr.

misnica za blagdan sv. Florijana

Za razliku od liturgijskog ruha koje se koristi pri liturgijskom slavlju, crkveno ruho u širem smislu obuhvaća svako ruho koje koristi crkveni službenik, bilo u svagdanjem životu, bilo pri vršenju bogoslužja, dok u užem smislu smatramo ono ruho koje svećenik nosi kad ne vrši bogoštovlje i kojim se razlikuje od svjetovnjaka. Civilizacijskim razvojem, promijenio se način odijevanja i oblik svjetovnog odjela, ali Crkva nije mijenjala izgled liturgijske odjeće, već ga je postepeno usavršavala kako bi služila bogoštovlju. Liturgijsko ruho sastoji se od više dijelova, od kojih su najvažniji i najčešće u upotrebi alba, dalmatika, štola, misnica te plašt.

dr Marek Bieniasz, vatrogasni kapelan
u Powiecie opatowskim (Poljska)

bijela štola - uzima se povodom 
raznih blagoslova (vozila, vatr.doma i sl.)

Liturgijsko ruho svoje porijeklo vuče od svjetovne odjeće grčko-rimskog svijeta toga doba. U ranom razdoblju Crkve, sve do 4. stoljeća liturgijsko ruho bilo je po obliku i ukrasima jednako svjetovnom ruhu, osim što je bilo izrađeno od kvalitetnijeg materijala i uščuvanije. Nakon 4. stoljeća svjetovna se odjeća počinje mijenjati, dok crkveno ruho ostaje jednako. U razdoblju do 9. stoljeća razvijaju se najvažniji dijelovi liturgijskog ruha, pri čemu dolazi do njegova jasnog odvajanja od svjetovne odjeće, te do uvođenja posebnog blagoslova ruha namijenjenog liturgiji.

Svetište Matki Bożej Księżnej Sieradzkiej
 u Charłupi Małej na blagdan sv. Florijana

Od 9. do 13. stoljeća završen je razvoj ruha – misnica se isključivo koristi za misna slavlja, formirano je i pontifikalno ruho, a najznačajnija je pojava biskupske mitre. Od 14. stoljeća do danas promjene liturgijskog ruha vezane su uz njegovo obredno značenje, te uz izbor materijala i ukrašavanja. U ovom se razdoblju javlja potreba za što bogatijim materijalima i ukrasima, te donekle za promjenom oblika zbog veće praktičnosti pri vršenju obreda. Blagoslivljanje liturgijskog ruha isključivo je pravo biskupa. Nije poznato kada se ruho počelo blagoslivljati, no prvi zapisi blagoslovnih molitvi javljaju se krajem 9. stoljeća. Liturgijsko ruho svoj blagoslov gubi kad izgubi svoj prvotni oblik, te kad postane iznošeno, a time i neprikladno za svetu službu.

Razna simbolička značenja koja se vežu uz liturgijsko ruho javljaju se u 9. stoljeću, te ostaju tema rasprava sve do danas. Nekoliko je različitih tumačenja te simbolike, od toga da ruho predstavlja moralne i svećeničke vrline onog tko ga nosi do toga da predstavlja samog Krista, Njegove dvije naravi, Njegov nauk, te Njegovu vezu s Crkvom. U 13. stoljeću vjernički puk sam pridaje još jedno simboličko značenje, ono Kristove Muke i Smrti gdje svaki dio ruha predstavlja različite dijelove Kristove odjeće, lanaca, itd. Tako primjerice, misnica predstavlja Kristov jaram i znak je sveobuhvatne kršćanske ljubavi.

blagoslov vatrogasnog vozila u zlatnoj misnici
sa likom sv. Florijana

Ono što prvo primjećujemo kod liturgijskog ruha je njegova boja. Crkva određuje da u određenim dijelovima liturgijske godine samo ruho, kao i sve što urešava oltar mora biti određene boje. Tih liturgijskih boja je pet: bijela, crvena, zelena, ljubičasta i crna. Rimski kanon liturgijskih boja usustavljen je s papom Inocentom III. koji kao liturgijske boje navodi bijelu, crvenu, crnu i zelenu. Konačni raspored boja uvodi papa Pio V. Do 4. stoljeća bijela boja je bila jedina u upotrebi, dok su ostale boje u liturgiju ušle nešto kasnije.

U 13. stoljeću svih 5 boja postaje stalno u upotrebi. Ta raznolikost boja u liturgiji dolazi upravo od simboličkih značenja koja im se pripisuju. Tako bijela boja predstavlja svjetlo, nevinost i čistoću, radost i slavu; zelena, boja bilja govori o vječnom životu; ljubičasta, boja nesreće i sjete, a crna je boja tugovanja i smrti. Crvena, pak, je boja krvi i vatre označavajući ljubav i trpljenje simbolizira milosrđe i mučeničku žrtvu.

crvena štola - za blagdan sv. Florijana

ljubičasta štola - za ispovijed (pokornička)
povodom vatrogasnih slavlja

U liturgiji se još upotrebljava i svečana boja slična zlatnoj koja zamjenjuje bijelu boju. Upotrebljava se u svečanijim prigodama, a ako je iz nekog razloga potrebno može ju se upotrijebiti u zamjenu za bilo koju drugu boju.

I upravo crvena, boja vatre i krvi najbolje opisuje sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca i zaštitnika od požara, stoga se uzima za liturgijsko slavlje blagdana sv. Florijana. Sv. Florijan podnio je mučeničku smrt 304.g. za vrijeme tadašnjih vladara, rimskih careva Dioklecijana i Maksimijana koji su žestoko progonili kršćane. Oslabljen mučenjem sv. Florijan poticao je rimske vojnike i upravitelja provincije Aquilinusa da zapale vatru, govoreći im »Ako pak želiš znati da se ne bojim tvojih mučenja, zapali oganj i u ime Gospodina moga popet ću se na nj«. Uplašen njegovim riječima, umjesto da ga spali, Aquilinus naređuje da se Florijanu stavi kamen oko vrata i baca ga u rijeku Enns. Njegovo tijelo kasnije je pronašla pobožna žena Valerija, dostojno ga pokopavši.

Crvena boja ne označava samo mučeničku smrt sv. Florijana i 40 drugova za koje se založio, nego i svih poginulih vatrogasaca koji su stradali zalažući se za druge u obavljanju svoje časne službe. Također predstavlja i mučenički život svih živih i umrlih vatrogasaca, koji su tokom godina službe oboljeli udišući razne otrovne plinove gaseći požare.

sv. Florijan na štoli

Crkva upotrebljava svaku prigodu, kako bi vjernike poučila i na dobro ih za život potaknula. Pa tako i kroz liturgijsku odjeću. Kao što sveto ruho opominje svećenika da pobožno vrši svete čine, da obavlja Kristovu svećeničku službu, podsjećajući ga na kreposti kojima se treba odlikovati, tako i nas vatrogasce mora poučiti i potaknuti na kreposno nasljedovanje primjera sv. Florijana i njegovih drugova, ali i kroz primjer svih požrtvovnih vatrogasaca koji su odgovorno i časno obavljali tu službu.

sv. Florijan na misnici

Pravila za sudjelovanje vatrogasaca u vjerskim obredima

Članovi vatrogasnih organizacija svojom voljom odlučuju za sudjelovanje kod vjerskih obreda koji su namijenjeni vatrogascima. Vatrogasci u crkvi nisu u formaciji i sudjeluju kod obreda kao ostali prisutni vjernici.

Prilikom ulaska u crkvu, vatrogasac pojedinac ili kao član postrojbe, prolazeći kroz vrata crkve, skida kapu. Za cijelo vrijeme odvijanja vjerskih obreda (sveta Misa, blagoslov i dr.) vatrogasci imaju skinute kape.

Vatrogasci skidaju kapu na zapovijed: «Kapu – SKINI!» (ispred crkve)

Na ovu zapovijed vatrogasac skida kapu primajući desnom rukom, za srednji dio suncobrana, kapa se skida s glave i donosi ispod lijeve miške, tako da otvor bude okrenut prema tijelu, a znak na kapi prema naprijed.

Vatrogasci skidaju kacigu na zapovijed: «Kacigu – SKINI!»

Na ovu zapovijed vatrogasac skida kacigu i drži ju s obje ruke ispred sebe, otvorom okrenutim prema dolje, a znak na kacigi je prema naprijed.

Osim skidanja kape na zapovijed (ispred crkve), vatrogasci samoinicijativno skidaju kapu u zatvorenoj prostoriji iz pijeteta prema državnim, vatrogasnim i religioznim simbolima (zastava, grb, raspelo).

Ovo pravilo ne primjenjuje se na zastavnika i pratitelje zastave te počasnu stražu i pratnju kraj odra preminulog. Oni ne skidaju svečane kacige.

Vatrogasac stavlja kapu (kacigu) na glavu na zapovijed: «Kapu (kacigu) – STAVI!» (izvan crkve) ili samoinicijativno prilikom izlaska iz zatvorenog prostora na otvoreno.

 

POSTUPAK VATROGASCA KOD BLAGOSLOVA VATROGASNOG OBJEKTA ILI OPREME

Kod preuzimanja vatrogasnog doma, vatrogasne opreme, sl. može se upriličiti vjerski obred „blagoslov“. O postupcima tijekom blagoslova dogovaraju se organizator i crkveni predstavnik.

 

POSTUPAK VATROGASCA PRIGODOM NAZOČNOSTI SVETOJ MISI

Prigodom nazočnosti svetoj Misi unutar crkve, vatrogasci stoje bez kape, a na otvorenom prostoru s kapom na glavi.

Za cijelo vrijeme trajanja svete Mise vatrogasci ne stoje u određenom stavu, već na dostojan način sudjeluju u svim obredima, osim kod nekih dijelova svete Mise. U stavu «pozor» vatrogasci stoje za vrijeme podizanja tj. od trenutka kad se dade zvonom znak da počinje pretvorba pa do posljednjeg udarca zvona kod podizanja Presvete Krvi.

Zastavnik uvijek stoji pokrivene glave, nikada ne kleči i pozdravlja zastavom (kut od 45º) na pozdrav kod podizanja svetoga Tijela i svete Krvi.

Ako se iza Mise dijeli blagoslov s Presvetim Sakramentom, vatrogasci u crkvi kleče, a izvan crkve stoje u stavu «pozor» i skidaju kapu. Zastavnik pozdravlja zastavom.

Ukoliko se na koncu svete Mise pjeva bilo koja himna, vatrogasci stoje u stavu «pozor», a zastavnik pozdravlja zastavom.

 

POSTUPAK VATROGASCA PRIGODOM DRŽANJA POČASNE STRAŽE KOD BOŽJEG GROBA

Počasna straža kod Božjeg Groba u dane prije Uskrsa organizira se na način da uz Božji Grob stoje po dva vatrogasca u svečanoj vatrogasnoj odori, sa svečanom kacigom na glavi. Vatrogasci stoje u stavu «pozor», okrenuti licem prema izlazu. Izmjena počasne straže u pravilu se provodi u odgovarajućim vremenskim razmacima, bez zapovijedi.

 

POSTUPAK VATROGASACA PRIGODOM SUDJELOVANJA U PROCESIJI

Članovi vatrogasnih organizacija nazočni su svetoj Misi i sudjeluju u procesiji na blagdan Florijanova, Tijelova, Svih svetih i u drugim sličnim prigodama.

Vatrogasci u procesiji sudjeluju hodajući običnim korakom u dvije kolone s kapom na glavi. U sastavu procesije postavljaju se iza odraslih muškaraca, a ispred djece odnosno djevojčica u bijelim haljinama.

Tijekom tijelovske procesije, kod podjele blagoslova pri svakoj pojedinoj postaji, vatrogasci skidaju kapu, a zastavnik ne skida kapu, već pozdravlja zastavom.

Izvor: Pravila vatrogasne službe, HVZ, Zagreb, 2011.