Florijanova pjesma iz Linza

Pastoralni ured u Linzu je 1972. godine priredio natjecanje za tekst pjesme povodom proglašenja novoizabranog zaštitnika biskupije sv. Florijana i mučenika iz Lorcha 1971.g. Prva nagrada dodijeljena je tekstualnoj formi predmetnog nastavnika gospodina Antona Pfeifera, Osnovna škola 1., Enns. Neobično korištenje malih slova i izostanak interpunkcija obrazlaže se u popratnom tekstu: „Tako se čita pažljivije“.

FLORIJANOVA PJESMA OD ANTONA PFEIFERA

1. izađe noću kroz vrata lauriacuma

mračna srca pun sumnje njegov um

bogovima hrabro uskrati žrtvu

ostavi kršćana potištenu sljedbu

sveti florijane ti odvažni mužu

ojačaj moje uzdanje

2. nijemo odjekivaše u tamnici braće plač

signali svjetlosti u mračnom vremenu

nagnaše ga natrag k svojima u nevolju

u lancima šutke govoraše nade pun

sveti florijane ti vjerni mužu

otvori naše srce

3. oružja zvuk vojnika na rijeci enns

radoznalosti prizor a bogu priznanje

smrt za visokog voditelja ureda zemlje

sjeme kršćanstva katkada za nas

sveti florijane ti sveti mužu

zaštiti naš dom

4. živ utopljen u vodama alpa

mudri na izvoru vode žive

svijeta žeđ i glad utihni

mir nam podaj i život vječni

sveti florijane ti mužu blagoslova

odvrgni vode moć

Enns, 31.03.1972. god.

POPRATNI TEKST

"Želio bih dodati nekoliko opaski uz moju pjesmu. Svjesno sam izbjegao rimu, zato sam koristio nekoliko aliteracija. Daktilska mjera stiha treba dočarati nemir toga vremena.

Sadržajno se pozivam na činjenice:

1. strofa: prisilno umirovljenje i napuštanje braće.

2. strofa: povratak i uhićenje na Ennsu.

3. strofa: smrt utapanjem

4. strofa: valja ju razumjeti simbolički:

Svjetska voda – izvor vode žive (voda kao simbol spasenjske moći Duha Svetoga, simbol Krista). Vidi: Ivan 4, 10 i 7, 37-39. Četvrta strofa završava s molbom za mir."

Profesor Pfeifer je za Florijanovu službu izabrao 'voditelj ureda' objašnjavajući kako je težak latinski jezik za prijevod te službe: „Ja sam izabrao voditelj ureda. Mogući, ali ne tako precizni bili bi izrazi 'službenik' ili 'prefekt'; ove se riječi mogu međusobno izmjenjivati“.

"Sv. Florijana se u narodu rado zazivalo kod opasnosti od požara i poplava (zaštitnik vatrogasaca). Tu sam činjenicu uzeo u obzir u 3. i 4. strofi (zaštiti naš dom, odvrgni vode moć).

Namjerno sam koristio mala slova i izostavio interpunkcije kako bi se čitalo pažljivije.“

Anton Pfeifer

(Izvor: H. Kneifel, Enns – wo der hl. Florian wirkte, Verlag Korosa, 2004.g., Enns.)

Mučeništvo sv. Florijana, Leopold Schultz, 1837. g.
Stift Sankt Florian, Enns kod Linza, Austrija ⃰

 ⃰ Slika na oltaru sv. Florijana prati zapis iz ‘Passio Sancti Floriani‘ iz 9. stoljeća: Uz dopuštenje stražara Florian se sat vremena moli s rukama ispruženim poput Krista na križu kada bijesan mladić požuruje naprijed kako bi ga bacio s mosta u rijeku Enns. Veliki kamen vezan oko vrata je također element drevne pripovijesti, kojega kršćanski puk od davnine uspoređuje s kamenim srcem rimskog upravitelja i kamenčićima koje kršćani svakodnevno odbijaju ponjeti za Krista (Acta Sanctorum, svibanj vol. 1, 465). SPQR (od latinske skraćenice "Senat i rimski građani") na mostu postavlja prizor u vrijeme Rimskog Carstva. Lijevo od stupa je mač u koricama. U Pasiji nema mača. Možda se odnosi na zanimanje sv. Florijana kao vojnog časnika, sada "obloženog" jer ga je napustio za život u Kristu?

(Izvor: christianiconography)

Bogumil Toni - pjesme posvećene sv. Florijanu

Sv. Florijan.

„O smiluj se, sveti Florijan,

od ognja nas čuvaj i brani!“

tako ljudi moljahu vruće,

kad došli su zavjetni dani.

A vatra se zbivala dalje

i kuća je gorjela mnoga;

svi mišljahu da premalo

patrona si moljahu svoga.

A nisu se sjetiti mogli

na svetoga Florijana sliku,

goloruci nego su dalje

kod vatre tek dizali viku . . .

A morali barem su znati;

da uz molbe svetom Florijanu

još treba i gasiti vatru

i – štrcaljku kupit valjanu! . . .

Bogumil Toni

Na Florijanovo.

Po vulicah naših prošecija ide

i v gorni kraj k cirkvi tak stari obraća;

vu njoj su dečica i purgari naši

i ludi ze sel su i društva domaća.

Krovi ki ognju su zmirum vu strahu

prošeciju denes čist srećno glediju,

v zelenom se turen od cirkvice kaže

železne se helme ob suncu svetiju.

Prošecija ide na zagovor davni

kad pri nas zgorelo je vnogo tak stajne

i prosi se pomoć od sveteg Florjana

z ogna da nesreće bi bilo kaj majne - -

Bogumil Toni

(Izvor: Bogumil Toni, Vatrogasne pjesme, Tiskara Eugena Košaka, 1930., Samobor.)

Sv. Florijan

Bogumil Toni

(Samobor, 1874. - Samobor, 1951.)

Učitelj, pedagog, književnik, javni društveni radnik, istaknuti član 'Dobrovoljnog vatrogasnog društva Samobor' i pjesnik vatrogastva. Smatrao je kako pomaže vatrogascima pisanjem pjesama njima posvećenima hrabreći ih i bodreći da ustraju u svome radu. Njegove pjesme napisane u povodu raznih vatrogasnih skupova, obljetnica i drugih manifestacija vatrogasci su voljeli i cijenili. Može se slobodno reći da nije bilo vatrogasnog skupa u prvoj polovici 20. stoljeća na kojem se nisu recitirale vatrogasne pjesme Bogumila Tonija.

Vatrogasne pjesme

Dan sjećanja na preminule vatrogasce

Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo svete koje je Crkva proglasila, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim djelima ostvarili ideal kršćanskog života. Njihove su duše ušle u Kraljevstvo Božje nakon smrti opravši svoje krsne haljine bjelinom Jaganjčevom, ili krvlju poput sv. Florijana i njegovih drugova mučenika. Kako ne znamo poimence sve koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički molimo za svete i blažene, poznate i nepoznate...

Oltar sv. Florijana u mjestu Sankt Florian, istoimene crkve, blizu Ennsa

Dušni dan slavimo svake godine 2. studenog, kada se sjećamo svojih dragih pokojnika. Prisjetimo se naših dragih vatrogasaca koji više nisu s nama... To je prilika da se zajednički molimo za sve njih, koji su svoj život trošili i izgarali poput svijeće, nesebično pomažući i služeći svima, vjerno obavljajući svoju službu.

Dan duša

Svelo lišće tiho pada,

otsvud magle sive,

a grobove svojih dragih

kite ruke žive.

Bogzna, da l' svakog druga

našeg kogod sjeća,

da l' na grob mu mrtvom stavlja

barem stručak cvijeća.

Možda nema nikog svoga

da ga se spomene,

možda na tom grobu njegvom

zadnja travka vene.

Sjetimo se druga svoga

barem ovog puta,

palimo mu svijeću sitnu

posred humka žuta.

Neka znade da je spomen

naša na njeg živa,

nek' mu bude srcu lakše

što pod zemljom sniva! . .

pjesnik vatrogastva Bogumil Toni 
(Iskre i plameni, 1933.g.)

"Sveti Florijane, moli za nas!"

Pokoj vječni daruj im, Gospodine!

I svjetlost vječna svijetlila njima!

Počivali u miru Božjem!

Amen.