Sveti Florijan datum

Slavlje sv. Florijana pada na datum 4. svibnja, u mjesecu koji je cijeli proglašen mjesecom borbe protiv požara na državnoj razini u našoj domovini. U kršćanstvu je mjesec svibanj proglašen Marijinim mjesecom, u kojem se sav narod na poseban način stavlja pod njezinu zagovornu zaštitu i utjehu. Vjerojatno nije slučajno što upravo Florijanov dan pada u Marijinom mjesecu za slavlje, čime su svi vatrogasci i njihova nesebična borba protiv požara stavljeni pod njezin plašt i njezinu zagovornu pomoć. Time vatrogasci sa sv. Bernardom i cijelim kršćanskim pukom kroz minula stoljeća može izreći molitvu nebeskoj majci Mariji:" Pod obranu se tvoju utječemo Sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego ih milostivo primi i usliši." Kada je nebeski zaštitnik vatrogasaca osuđen na smrt, trebao je to biti dan poraza, dan tuge kada je hrabar čovjek mučen i pogubljen, kao i potpuni poraz kršćanstva uopće, a pretvorio se u dan pobjede kojega slavimo. Pobjeda nesebičnosti i požrtvovnosti nad sebičnošću i sebeljubljem, pobjeda kreposti i života nad grijehom i smrću. Pobjeda koja nadilazi svako vrijeme, pa tako i smrt koja joj je podložna... Jedina prava pobjeda je u Bogu!

Kada se slavi Sveti Florijan?

U duljoj verziji Pasije nalazimo podatak da je sv. Florijan strmoglavljen sa mosta "četiri dana prije svibanjskih Nona" (br. 8). Ako znamo da su Rimljani slavili None u svibnju 7-og, brojeći unazad ispada da je svetac bačen u rijeku 4. svibnja. U Jeronimovom martirologiju ne spominje se nigdje taj datum, ali je cijeli ulomak o sv. Florijanu stavljen upravo na dan 4. svibnja. Sam Martirologij je napravljen u obliku liturgijskog kalendara i taj dan slavio se spomen na njegovu herojsku i mučeničku smrt.

sv. Florijan, ulje na lesonitu

U cijeloj godini slavimo samo tri rođendana u kalendaru: Isusovo rođenje (Božić), Marijino rođenje (Mala Gospa) i rođenje sv. Ivana Krstitelja; dok od svih drugih svetaca slavimo njihovu smrt, odnosno rođenje za Nebo. Stoga ne treba čuditi ako za sv. Florijana ne znamo godinu i dan njegovog rođenja, jer to kako vidimo za tadašnje kršćane nije ni bilo važno. Očito da je u današnje vrijeme nebitno postalo toliko bitno da mnogi životopisci navode da se rodio oko 250.g., što treba uzeti sa rezervom jer nije nigdje posvjedočeno.

sv. Florijan, detalj sa 'Diplome'
nekadašnjeg DVD-a Sveti Duh

Gdje se rodio sv. Florijan?

Prelistavajući portale o sv. Florijanu nailazimo na dva moguća mjesta gdje se rodio sv. Florijan: Aelium Cetium (St. Pölten) ili preciznije u utvrdi Cannabiaca (danas Zeiselmauer u Austriji).

Prije svake raščlambe moramo imati u vidu da se radi o sjevernoj granici Rimskog carstva, odnosno panonsko-dunavskom Limesu, koji je činio obrambeni lanac utvrda i promatračnica sa stalnim vojnim posadama. Počevši od najzapadnije takve utvrde, zvane Cannabiaca (Klosternburg zapadno od Beča), dunavski je limes uključivao sjevernu granicu sa utvrdama Vindobona (Beč) i Karnunt (kod Deutsch-Altenburga), kojima se početkom 3. st. pridružio Lauriacum, utvrda sv. Florijana kojoj se zaputio kada je čuo da je upravitelj Akvilin uhvatio 40 vojnika, pa duž cijele rijeke prema istoku.

Nekoliko povjesničara, posljednji je između njih Karl Rokoschovski koji je u izdavačkoj kući Veritas Verlag objavio knjigu Der Schutzpatron Sankt Florian, smatra da se Florijan rodio u kršćanskoj plemićkoj obitelji u civilnom naselju vojne utvrde Cannabiaca, koja se nalazila na udaljenosti od 26 rimskih milja (39 km) od grada Aelium Cetium (civilni grad, nije bio dio vojne kolonije). Iako to vjerovanje, osim u pučkoj tradiciji, nije nigdje posvjedočeno, on pretpostavlja da su ga krstili i obrazovali kršćanski roditelji, koji su se i sami nalazili u vojnoj službi pod rimskim zastavama u civilnom naselju vojnog logora koji je bio povezan sa logorom Laurijak, preko Legije II. Italica. Međutim potrebno je odmah istaknuti kako rodno mjesto sv. Florijana nije jasno. Iako se grad Cetium spominje u Pasiji, utvrda Cannabiaca nije nigdje spomenuta i umečući ga, mi uvodimo cijelu jednu novu fabulu stvarajući romansirani, a zapravo izmišljeni život sv. Florijana. Ta tvrđava bila je u prošlosti jako važna za obranu Beča, a poveznica je vjerojatno bila jer se vjerovalo kako je upravo ona na rimskoj karti Tabula Peutingeriana bila označena kao Citij. No, krenimo redom.

 karta Tabula Peutingeriana

U Florijanovoj Pasiji nailazimo na podatak kako je sv. Florijan živio "kod grada Cetija" (br. 2) iz kojega je krenuo prema rimskom logoru Laurijak gdje je sudac Akvilin uhvatio četrdesetoricu vojnika "i opraštajući se sa svojima krene na put" (br. 2). Tu mnogi vide njegove roditelje, odnosno roditeljski dom, pa bi to pretpostavljalo da je tu bio i rođen. Svakako, ta teorija ima utemeljenje i u činjenici, jer u Florijanovo vrijeme rimske vojne jedinice uz granicu Carstva nisu više bile toliko mobilne, pa su veterani u blizini legija zasnivali obitelji, što je imalo za prednost da su legionari sa više entuzijazma branili obitelji, a i bolje su poznavali teren. No, potrebno je posebno istaknuti da je Norik tek od Dioklecikanove reforme podijeljen u dva dijela, Obalni i Kontinentalni, tako da su mladići koji su stupali u vojnu službu dolazili iz okolnih bližih i daljih područja velike provincije (a i šire), jer svi su imali svijest da treba braniti sjevernu dunavsku granicu. Ne radi se tu samo o Obalnom Noriku, pa prema tome i smanjenom području uz Limes koji je bio prva crta obrane sa utvrdama i osmatračnicama, pa da se morao roditi u nekom naselju jednog od vojnih logora, nego o cijelom noričkom području, što predstavlja činjenicu koju neki tako lako previđaju.

Blaboriciaco = Lauriacum (rimski logor) i Ovilia = Ovilava
(Tabula Peutingeriana)

Prema epigrafskim istraživanjma u vremenu principata samo se 10 % veterana vraćalo u rodni zavičaj, dok je preko polovice veterana (56 %) ostajalo živjeti u području gdje su služili vojsku. I oni koji su se vraćali u zavičaj iz kojeg su potekli nisu se opet vraćali u roditeljsku kuću, jer su težili za samostalnošću, kroz što treba gledati i služenje u legiji kada su sa 15 ili 16 godina kretali na taj put. Da je Florijan zaista služio u Laurijaku (ili nekom obližnjem burgu ili osmatračnici) pokazuje i blizina grada Cetija u kojemu se nastanio i prema kojemu se zaputio ("s kojima je prije obavljao vojnu službu", br. 3), kao i blizina grada Ovilave (Wels) koji je postao sjedište provincije, gdje je kasnije radio u uredu upravitelja provincije.

transkripcija karte Tabula Peutingeriana

Moguće je da je u Cetiju od vojske dobio i zemljišni posjed (missio agraria) čija je praksa, iako važila za 1. stoljeće i prvu polovicu 2. st., nije za vrijeme čitavog principata bila napuštena, te je bila posvjedočena još u 4. stoljeću. U jednom dekretu cara Konstantina Velikog iz 320.g. spominju se veterani koji su dobili napuštene parcele: veterani iuxta nostrum praeceptum vacantes terras accipiant (Cth VII 20). Budući da Florijana zatičemo u važnoj cililnoj službi, gotovo sigurno znamo da je i u vojnoj bio u visokom položaju (centurion), tako da nije isključeno da je od vojske dobio i zemlju u posjed, što svakako isključuje roditeljsku kuću.

Vindobona = Beč

Osim toga, iako se u tom vremenu većinom dodjeljivao novac (praemia militiae), potrebno je reći da zbog velikog osiromašenja Carstva i inflacije, sredstva iz vojne blagajne često nisu bila dovoljna da se podmire troškovi otpusta, pa se davala i zemlja. Novac ili zemlja u posjed imali su za cilj osamostaljivanju vetrana da započnu vlastiti put u životu, tako da je u konačnici bilo svejedno što se davalo. Izraz "opraštajući se od svojih" tako bi uključivalo sve ukućane, odnosno radnike na posjedu i bližnje, pa možda i zasnovanu obitelj, kao i ostali vojnici... Ali, o tome se može samo nagađati, jer nigdje se ne navodi obitelj, ni njegova, kao ni zasnivana od njegovih roditelja, pa stoga ne možemo niti pretpostaviti da su bili kršćani koji su ga odgajali u istome duhu. Dapače, vjerojatno je i sam bio obraćenik: "I kad sam ljudsku vojsku služio, pa ipak tajno Boga svoga štovah, odakle me đavao nije mogao iznova zauzeti" (br. 6). Ako imamo u vidu da Pasije žele prvenstveno izvještavati o duhovnom sadržaju, dok je povjesno i faktografsko u drugom planu, onda možemo samo konstatirati da su samo usput željele označiti da je Florijan negdje pripadao kao povijesna osoba, navodeći za mjesta "samo" Cetij i Laurijak, dok je važna njegova duhovna poruka i svjedočenje kao mučenika. Svakako, pisani zapisi su to pitanje ostavili otvorenim, iako ga mi silom želimo zatvoriti pojašnjavajući tek moguće hipoteze koje sa sobom donose još mnoge druge... U Pasiji je od mjesta i vremena rođenja, bilo važnije rođenje za Nebo...

Molitva svetog Florijana

Molitva sv. Florijana

Gospodine, Bože moj, u tebe se uzdam i ne mogu te zanijekati, nego se za tebe borim i tebi prinosim žrtvu hvale. Neka me zaštiti tvoja desnica, jer blagoslovljeno je ime tvoje na nebu i na zemlji. Gospodine, daj mi vrlinu podnošenja i prihvati me među svete tvoje borce, koji su prije mene ispovijedali sveto ime tvoje. Odjeni me, Gospodine u bijelu haljinu svoje vrline i u Duhu Svetom ojačaj me. I ne dozvoli da budem pogažen od đavla, nego mi budi vođa na putu pravde i u vrlini svojoj, da te hvalim i tebi himan kazujem, jer si blagoslovljen u vjekove.

Amen.

(molitvu je sv. Florijan izrekao pred smrt 4. svibnja 304.g.: u Turkalj, N., Sveti Florijan rimski vojnik i vatrogasac, Redak, Split, 2018., str. 109.)

Sv. Florijan - zaštitnik vatrogasaca

Vatrogasac je osoba koja je osposobljena za gašenje požara, sudjelovanje u provedbi preventivnih mjera zaštite od požara i eksplozija, spaša­vanja ljudi i imovine ugroženih požarom i eksplozijom, pružanja tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama te obavlja­nja drugih poslova u ekološkim i inim nesrećama.

Sa obuke hrvatskih vatrogasaca u
Malezijskoj vatrogasnoj akademiji 2006.g.

Vatrogasci se bave vatrogasnom djelatnošću. Vatrogasnu djelatnost obavljaju vatrogasne postrojbe, dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasne zajednice kao stručne i humanitarne organizacije koje ostvaruju prava na olakšice i povlastice, sukladno propisima.

Ema Bursać, Vatrogasci gase požar, 1973.g., pastel

Vatrogasna postrojba može biti:

1. javna vatrogasna postrojba koja se osniva za područje općine ili grada, dobrovoljna ili profesionalna,

2. postrojba dobrovoljnoga vatrogasnog društva,

3. profesionalna vatrogasna društva,

4. postrojba dobrovoljnoga vatrogasnog društva u gospodarstvu,

5. postrojba za brzo djelovanje (DVIP: državna vatrogasna interventna postrojba).

Ema Bursać, Vatrogasci gase požar, detalj sa slike

Kako bi bili što učinkovitiji na intervenciji, vatrogasci u svakome trenutku moraju biti spremni. Radni dan profesionalnih vatrogasaca strogo je određen a uključuje uvježbavanje taktičkih zadataka (kojima se simuliraju razne situacije kao npr.: požar na 8. katu, požar u bolnici, spašavanje sa visine...), provjeru vozila i opreme te naravno kondicijske vježbe.

Zaštitnik vatrogasaca

U roku od 60 sekundi od dojave, vatrogasci moraju, potpuno opremljeni izići vozilima iz Vatrogasne postrojbe i krenuti prema mjestu intervencije, na koje trebaju stići u roku 15 minuta.

Dan vatrogasaca slavi se 4. svibnja, na dan mučeničke smrti sv. Florijana, njihovog zaštitnika.

"Vatrogastvo je zvanje koje traži neslomljivost i odvažnost... Biti u službi drugima poslanje je samo onih koji su otkrili ideale jače od vlastitog života."

(Nikola Turkalj)

Sveti Florijan rimski vojnik i vatrogasac

U nakladi Redak izašao je u svibnju 2018.g. prvi životopis sv. Florijana na hrvatskom jeziku. Napokon su po prvi puta za sve vatrogasce, čiji je zaštitnik, prevedeni tekstovi o svetom Florijanu sa latinskog na naš materinji jezik.

"Knjiga je rezultat istraživanja i želje autora da čitateljima pobliže predstavi život i djelo svetog Florijana,zaštitnika vatrogasaca, koji je kao legionar služio Rimskom Carstvu. Fokus autorovog istraživanja počiva na vatrogasnim formacijama te opisima protupožarnih jedinica koje su Rimljani imali i poznavali, a temelji se na izvornim latinskim tekstovima. Po prvi puta, tekstovi su prevedeni na hrvatski jezik, a u njima je predstavljena Florijanova vojna i civilna služba te cijeli sudski postupak kojem je bio izložen."

(anotacija)

monografije o sv. Florijanu

"Možda ni jedan svetac ne spaja u svojoj osobi svetost sa zanimanjem koje obavlja i kojega je zaštitnik toliko kao sv. Florijan. Stoga ga ovaj životopis želi predstaviti u vatrogasnim jedinicama rimske vojske, unutar poziva u kojem je biti za druge i spašavati ih poslanje samo onih snažnih i odvažnih koji su otkrili ideale jače od vlastita života."

(preuzeto iz knjige)

vatrogasne monografije

"Kao vrstan poznavatelj temeljnih teologijskih problema, kolega Nikola Turkalj se - sukladno trenutačnome zaposlenju - upustio u vrlo zanimljivo istraživanje o sv. Florijanu, zaštitniku vatrogasaca. Pritom je proveo temeljna istraživanja ne samo o njegovu životu i djelu, već jednako tako i o mogućim današnjim implikacijama njegove poruke."

(dr. sc. Željko Pavić)

Bilješka o autoru: 

"Nikola Turkalj rođen je 26. studenog 1977. u Zagrebu, gdje je maturirao 1996. u Elektrotehničkoj školi, smjer za elektrostrojarstvo; da bi se naknadno specijalizirao u zanimanjima vatrogasnog tehničara i KV vozača sa položenim stručnim ispitom vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima te stručnim ispitom servisera za održavanje vatrogasnih aparata. Kao profesionalni vatrogasac prošao je osposobljavanje za gašenje i spašavanje u zatvorenom prostoru, osposobljavanje za rukovoditelja evakuacije i spašavanja, rukovanje hidrauličkom platformom i osposobljavanje za pružatelja prve pomoći radnicima na radu. Diplomirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2007.g., objavivši pregledni znanstveni rad Kenoza križa u teološkoj misli Hansa Ursa von Balthasara, Sudia lexicographica, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, god. 7(2013) br. 1(12). Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu u području humanističkih znanosti 2004.g. Radi na poslovima profesionalnog vatrogasca i operativni je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Trnje."

(webknjizara.hr)