Životopis sv. Florijana iz knjige: Duhovni velikani. Sveci Katoličke crkve I., u Zagrebu 1998.

Sveti Florijan, mučenik († 304.)

Pod stručnim vodstvom mjesnog kapelana u gradiću Enns-Lorch u Gornjoj Austriji razgledao sam g. 1969. s malom skupinom sjemeništaraca kulturno-povijesni spomenik europskog značenja. Na temelju arheoloških iskapanja (izvršenih 1960-1966) utvrđena je ondje graditeljska i kulturna tradicija, koja seže od poganske starine pa sve do novog vijeka. Silne ruševine pod današnjom župnom crkvom Sv. Lovre povijesni su dokument što priča o 1700 godina zapadne povijesti i duhovnosti. U svojoj vrsti nešto jedinstveno. Na tom je mjestu oko god. 200. nastao rimsko-keltski hram, pogansko svetište grada Lauriacuma. Oko g. 350. podignuta je nad njegovim ruševinama prva ranokršćanska bazilika, koja je god. 800. pregrađena, u X. stoljeću nadograđena, te oko g. 1300. nastade na istom mjestu gotska crkva, lijepo sačuvana sve do danas.

Sveti Florijan, Enns-Lorch

Svako je od tih svetišta usko povezano s velikim povijesnim ličnostima. U pogansko svetište bio je za Dioklecijanova progonstva predveden sv. Florijan, i to pred suca Akvilina. Florijan je bio veteran rimske vojske, a tada u obližnjem gradu Cetium (danas Zeiselmaur) visoki državni činovnik. U poganski je hram doveden da ondje na žrtveniku, koji se i danas može vidjeti, žrtvuje bogovima. Okrivljen je što je kršćanin, što je u Lauriacumu posjećivao i bodrio na ustrajnost u vjeri tamošnje pozatvarane kršćane. Pozvan je da se i sam odrekne svoga kršćanskoga uvjerenja. Florijan o tome nije htio ni čuti, a kamoli izvršiti otpad od vjere. Stoga je stavljen na muke i nemilo izbijen. Napokon je osuđen na smrt i bačen u rijeku Enns te tako slavno završio svoje mučeništvo. Bilo je to 4. svibnja 304. Tijelo mu je kasnije pronađeno, a pokopala ga je neka udovica, po imenu Valerija.

Dok smo se nalazili uz ostatke poganskoga oltara, kapelan nam je tumačio Florijanovo mučeništvo. Tu je na tom mjestu bio nukan da žrtvuje bogovima, tu je to najenergičnije odbio i svoju kršćansku vjeru hrabro ispovjedio. Saznavši naš tumač da smo iz Zagreba, reče nam odmah da je sv. Florijan drugotni zaštitnik zagrebačke nadbiskupije. Imao je pravo, jer tako i jest.

Mučenikovo je tijelo pokopano nedaleko od Lauriacuma, današnjega Ennsa, a nad grobom mu nastade slavna opatija St. Florian. Počeci opatije sežu u VIII. stoljeće. Prvo je pripadala benediktincima, a kasnije prijeđe u ruke augustinaca. Posjetili smo i tu opatiju do koje iz Linza preko poljâ vodi električni tramvaj.

Opisati divote St. Floriana tražilo bi čitavu knjigu. Današnja barokna crkva, kao i cijela opatija, jedan je od najljepših i najraskošnijih spomenika austrijskog baroka. Zapadno pročelje opatije dugačko je 204 metra. Crkva je dugačka 77,5 m, široka 14 m, visoka 25 m, dok je kupola visoka 36 m, a tornjevi 84 metra. U njima ima 7 zvona. Najveće je teško 8643 kilograma. Izvode veličanstvenu zvonjavu. Unutrašnjost je crkve divotna i raskošna. Bogati oltari, namještaj i svjetski poznate orgulje biseri su te crkve. Orgulje imadu 7343 svirale i 103 registra. Na njima je muzicirao slavni glazbenik Anton Bruckner, čiji se grob nalazi u kripti te crkve. U veličanstvenoj svečanoj dvorani opatije još se i danas održavaju koncerti.

I tako sveti mučenik Florijan, nekadašnji časnik u rimskoj vojsci i visoki državni činovnik, ima dostojan nadgrobni spomenik. Njegovo je štovanje silno rašireno po Austriji, Bavarskoj, a i po našim krajevima. Narod zaziva njegovu zaštitu protiv požara i poplava, a kao svoga zaštitnika štuju ga i vatrogasci. Njegovi kipovi rese mnoge crkve, a nije rijetkost da se nalaze i na kućama ili po gradskim trgovima.

oltar sv. Florijana, Opatija St. Florian, Enns-Lorch

Izvor: J. Antolović, Duhovni velikani. Sveci Katoličke crkve I., Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, Zagreb, 1998., str. 407 – 408.

Život sv. Florijana iz knjige: Dr. Maksimilijan Lach, Život svetaca za svaki dan u svibnju, u Zagrebu 1941.g.

Donosimo život sv. Florijana iz knjižice 'ŽIVOT SVETACA za svaki dan u svibnju' dr. Maksimilijana Lacha, kojeg je izdalo 'Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima' 1941.g. u Zagrebu. To je jedan od najboljih i najtočnijih kratkih životopisa o sv. Florijanu, iako zbog razvoja leksika hrvatskog jezika na prvi pogled zvuči pomalo anakrono. U jezik namjerno nismo dirali a također nismo ispravljali citate sv. Florijana, odnosno popravljali sa suvremenim hrvatskim jezikom, kao ni završni citat iz svetopisamskog Psalma 36, 9b-10 sa današnjim prijevodom iz Biblije »potocima svojih slasti ti ih napajaš. U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo«, kako bi se osjetio duh starine i izričaj toga vremena. Čitajući životopis sv. Florijana možemo samo konstatirati kako je dr. Lach vjerno prenio Florijanov život, kao i citate iz Florijanovih Pasija, čitateljima svojega vremena. Gotovo istovjetno kao i suvremeni prijevod latinskih Pasijâ, čime je pokazao da unatoč razvoju jezika, misao i poruka ostaju isti ukoliko se dostojno prevedu iz izvornih tekstova.

sv. Florijan

Rimski car Dioklecijan odluči pod konac svojega vladanja zatrti kršćansku vjeru. Najprije zapovijedi, da se svi carski službenici i vojnici, koji su kršćani, odpuste iz službe i vojske, a napokon odredi, da se ubiju svi, koji ne bi htjeli žrtvovati bogovima.

U ono vrieme bijaše u taboru rimskoga cara u Laureaku (u sadašnjem Lorchu) mnogo vojnika kršćana među njima i vojvoda Florijan. Kad vojnici kršćani nisu htjeli žrtvovati bogovima, bili su odpušteni iz vojske i iz službe. Kad je došao drugi carev nalog, da se poubijaju svi, koji ne bi htjeli klanjati bogovima, mnogi su kršćani pobjegli u gore i u pećine. Gdjekoje su pogani uhvatili, bacili ih u tamnice i nastojali, da ih glađu, žeđom i drugim mukama prisile na štovanje krivih bogova. U to strašno doba podigao je Bog kršćanskoga junaka Florijana, koji je hrabrio i ostale kršćane na jakost i uztrajnost u vjeri. Florijan nije bio više u Laureaku, kad je stigao carev nalog, ali čim je dočuo, kako se kršćani hvataju i zatvaraju, pošao je odmah onamo, da i sam strada za Krista i ohrabri svoju braću. Na putu u Laureak sretne vojnike, koji su po naredbi carskoga namjesnika Akvilina upravo pošli hvatati kršćane, pa doznavši od njih, za čim idu, reče im: »Šta druge tražite? Evo mene, ja sam kršćanin.« - Onda ga vojnici uhvate i odvedu pred namjesnika Akvilina. Ovaj ga je nagovarao, da žrtvuje bogovima, jer će ga inače morati kazniti. Florijan odrješito reče: »Gospodine Bože moj, u tebe sam se uzdao i tebe se odreći ne mogu, nego za te vojujem i tebi prinosim žrtvu hvale. Tvoja desnica neka me brani, jer je tvoje ime blagosloveno na nebu i na zemlji. Gospodine, daj mi jakost, da trpim, i primi me među svete borce, koji su prije mene izpoviedali sveto ime tvoje.« - Namjestnik Akvilin čuvši ovo, reče: »A što to luduješ, te prezireš carske zapoviedi?« - Florijan odgovori: »Ja sam dosele tajno štovao Boga mojega. Ti imaš vlast nad mojim tielom, ali ne možeš dirati u moju dušu. Kao vojnik pokoravam se tvojoj zapoviedi, ali me ne će nitko moći nagovoriti, da žrtvujem bogovima, jer se ne klanjam tim ništavilima.« - Razjaren ovim odgovorom dao je namjestnik Florijana svući i grozno izbiti i pleći mu oštrim gvožđem razkidati. Usred tih muka pokazivao je sveti mučenik veselo lice i podjednako slavio Boga i izjavljivao, da je kršćanin.

Namjestnik Akvilin videći da mu je sav trud uzalud izreče osudu, neka vojnici Florijana odvedu k potoku Ensu, koji teče kraj Lorcha, i s mosta bace u vodu. Blaženi je Florijan s veseljem saslušao osudu i radostno pošao, kao da se ide kupati. Kad su došli na mjesto, objesili su mu kamen o vrat, ali su mu dopustili, da se pomoli Bogu. Dugo se sveti Florijan molio, dok nije došao neki mladić, biesan i okrutan, te rekao vojnicima: »Što stojite i ne vršite naloga namjestnikova?« I ovo rekavši gurne mučenika s mosta u potok, i u onaj čas mladić osliepi. Bilo je to 4. svibnja godine 304.

Neka pobožna žena Valerija sahranila je tielo svetoga Floriana. Na tom mjestu je poslije sagrađena crkva, a kasnije i veliki samostan. Svetog Florijana slikaju kao vojnika, koji na goruću kuću izlieva vrč vode i katolici ga obćenito štuju kao zaštitnika od požara. Pripovieda se, da je neki ugljar pao u goruću ugljaru, pa dozvavši u pomoć svetoga Florijana iz nje izišao neozlijeđen.

†

Radost, koju je sveti Florijan usred najvećih muka osjećao, radost je u Duhu Svetom. Ta je radost zapravo sladkoća ljubavi Božje i predosjećaj vječnoga blaženstva. Do ljubavi Božje dolazi se borbama i velikom čistoćom srdca. Samo čista duša podpuno razumije rieči psalmiste:

»Iz potoka sladosti tvoje napajaš ih, Gospodine, jer je u tebe izvor života i u svjetlosti tvojoj vidimo svjetlost.« Tom svjetlošću preziremo sviet i znamo, kako je sve varavo i prolazno, štogod je u svietu.

†

Daj nam, svemogući Bože, da se zagovorom svetoga Florijana učvrstimo u ljubavi tvojega imena. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Izvor: Dr. Maksimilijan Lach, Život svetaca za svaki dan u svibnju, Hrvatsko književno družtvo sv. Jeronima, 1941., Zagreb, str. 265-266.

Sveti Florijan rimski vojnik i vatrogasac

U nakladi Redak izašao je u svibnju 2018.g. prvi životopis sv. Florijana na hrvatskom jeziku. Napokon su po prvi puta za sve vatrogasce, čiji je zaštitnik, prevedeni tekstovi o svetom Florijanu sa latinskog na naš materinji jezik.

"Knjiga je rezultat istraživanja i želje autora da čitateljima pobliže predstavi život i djelo svetog Florijana,zaštitnika vatrogasaca, koji je kao legionar služio Rimskom Carstvu. Fokus autorovog istraživanja počiva na vatrogasnim formacijama te opisima protupožarnih jedinica koje su Rimljani imali i poznavali, a temelji se na izvornim latinskim tekstovima. Po prvi puta, tekstovi su prevedeni na hrvatski jezik, a u njima je predstavljena Florijanova vojna i civilna služba te cijeli sudski postupak kojem je bio izložen."

(anotacija)

monografije o sv. Florijanu

"Možda ni jedan svetac ne spaja u svojoj osobi svetost sa zanimanjem koje obavlja i kojega je zaštitnik toliko kao sv. Florijan. Stoga ga ovaj životopis želi predstaviti u vatrogasnim jedinicama rimske vojske, unutar poziva u kojem je biti za druge i spašavati ih poslanje samo onih snažnih i odvažnih koji su otkrili ideale jače od vlastita života."

(preuzeto iz knjige)

vatrogasne monografije

"Kao vrstan poznavatelj temeljnih teologijskih problema, kolega Nikola Turkalj se - sukladno trenutačnome zaposlenju - upustio u vrlo zanimljivo istraživanje o sv. Florijanu, zaštitniku vatrogasaca. Pritom je proveo temeljna istraživanja ne samo o njegovu životu i djelu, već jednako tako i o mogućim današnjim implikacijama njegove poruke."

(dr. sc. Željko Pavić)

Bilješka o autoru: 

"Nikola Turkalj rođen je 26. studenog 1977. u Zagrebu, gdje je maturirao 1996. u Elektrotehničkoj školi, smjer za elektrostrojarstvo; da bi se naknadno specijalizirao u zanimanjima vatrogasnog tehničara i KV vozača sa položenim stručnim ispitom vatrogasca s posebnim ovlastima i odgovornostima te stručnim ispitom servisera za održavanje vatrogasnih aparata. Kao profesionalni vatrogasac prošao je osposobljavanje za gašenje i spašavanje u zatvorenom prostoru, osposobljavanje za rukovoditelja evakuacije i spašavanja, rukovanje hidrauličkom platformom i osposobljavanje za pružatelja prve pomoći radnicima na radu. Diplomirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2007.g., objavivši pregledni znanstveni rad Kenoza križa u teološkoj misli Hansa Ursa von Balthasara, Sudia lexicographica, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, god. 7(2013) br. 1(12). Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu u području humanističkih znanosti 2004.g. Radi na poslovima profesionalnog vatrogasca i operativni je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Trnje."

(webknjizara.hr)