Moralne osobine vatrogasca

Kada se spomene riječ 'vatrogasac' svatko od nas najprije pomisli na osobine koje on u svojoj osobi mora nositi, kao što su: snaga, spretnost i izdržljivost; a u kojima se bilo dobrovoljni ili profesionalni vatrogasci usavršavaju kroz vježbe u vatrogasnom kavezu, beskonačnim ljestvama, teretani i na brojnim vatrogasnim državnim i međunarodnim natjecanjima (Zagreb Firefighter Stair Challenge, Fire Combat „Srce kornatsko“, Kup HVZ-a…). Međutim, postoje osobine koje se ne spominju tako često, ali se podrazumijevaju. Stoga, jer ih svaki vatrogasac mora imati, iako se često puta čini da su urođene, na njima svatko mora raditi ponaosob, njegujući ih.

Stjepan Maraković, osnivač i zapovjednik vatrogasnog društva u Rešetari, u svojoj knjižici „Vatrogasac, drama iz vatrogasnog života u tri čina“, u izdanju Knjižare i tiskare M. Bauer iz Nove Gradiške 1937.g. stavlja u prvi plan upravo te "unutarnje" osobine koje vatrogasac mora imati. „Kad uvide svi ljudi, koliko treba samoprijegora, samozataje, požrtvovnosti i ljubavi prema bližnjemu kod pravog vatrogasca, tad će i naša društva biti bolja, nego što su danas! Mi okupljamo vrijedne i poštene ljude, da nesebično pomažu bratu u nevolji! Mi izvrgavamo svoje zdravlje, a često puta zalažemo i dragocjeni život! To je naš uzvišeni cilj! Kako pomažemo u nevolji – tako se radujemo u sreći…“.

Za njega su poštenje, požrtvovnost i nesebičnost toliko važne osobine, da se one prvotno nabrojane (snaga, spretnost i izdržljivost) ni ne spominju, nego se vjerojatno u vidu „junaštva“ kao drugotne tek podrazumijevaju. „Kroz ljubav, samoprijegor, požrtvovnost i junaštvo dolazi vatrogasac do pobjede!“. Sve te nabrojane osobine gledaju se u korelaciji sa drugim kome se treba pomoći: „Ima li što uzvišenijega na svijetu, nego kad vatrogasac u životnoj pogibelji spašava život, dragocjenosti, pa i sam tuđi novac i to čuva kao svetinju i predaje pogorelcu? (osobi koja procjenjuje štetu od požara)“. To se čini iz „ljubavi“ prema drugome, pri čemu vatrogastvo služi tome cilju, odnosno davanje prednosti potrebama dugih ispred vlastitih potreba. „Samoprijegor“ znači: samo pregorjeti za sebe i svoje potrebe i želje, kako bismo mogli pomoći drugome u potrebi. Na toj crti nalazi se i “požrtvovnost“, odnosno po našoj žrtvi i odricanju pomažemo spasiti drugoga i njegovu imovinu. Ili, Florijanovim rječnikom rečeno, takvo ponašanje potiče stav mučeništva.

vatrogasac spašava dijete  ⃰

⃰  vatrogasac Chris Fields iz Oklahoma Citya drži malu Baylee Almon 19. travnja 1995.