Vatrogasac heroj postao svećenik: 'Nakon 11. rujna shvatio sam kako moj život ima drugu svrhu'

“Vjerujem kako je Bog uz one koji pate. Uostalom, i On je  strašno patio kako bismo mi imali nadu. Svi smo mi doživjeli tragedije i razočaranja u životu, ali smo zadržali nadu, bili smo ljudi nade. Vjerujem kako Bog sve drži pod kontrolom”

vatrogasni heroj i svećenik Tom Colucci

Teroristički napad na New York, odnosno 11. rujna 2001. godine, zauvijek je promijenio život Toma Coluccija, donosi Aleteia. Tom je toga sunčanog dana bio zapovjednik u vatrogasnoj upravi New Yorka. „Za strašne napade sam čuo kada sam se vraćao s posla. Sjećam se kako smo svi dobili naredbu da dođemo na mjesto napada. Najprije sam se vratio u svoju vatrogasnu postaju, a nakon toga sam s kolegama odjurio na mjesto do Blizanaca“, svjedoči.

Tom je sa svojom vatrogasnom ekipom otišao do sjevernog tornja Svjetskog trgovačkog centra gdje su u potrazi za preživjelima započeli kopati po ruševinama. Ubrzo se srušio i drugi toranj. Tom je promatrao kako njegovi kolege vatrogasci ginu, a među njima i svećenik Michael Judge.

Vatrogasni zapovjednik je kasnije dugo pokušao pronaći odgovor na jedno pitanje: „Gdje je tada bio Bog?“ Odgovor je, kaže, pronašao u ljudima koji su na impresivan način odgovorili na ovu tragediju.

„Na mjesto tragedije su pristigli brojni ljudi: vatrogasci, policajci, liječnici i medicinske sestre. Evo vam odgovora na pitanje gdje je bio Bog. Ti ljudi su bili Isusovo tijelo. Isus je bio u svim tim ljudima, u svima koji su se pojavili toga dana. Bog je cijelo vrijeme bio s nama, bio je u našoj tuzi i boli. Uvjeren sam kako je Bog bio s nama i dok smo devet mjeseci tražili i pokapali svoje mrtve“, svjedoči Tom.

Vatrogasac je nakon toga tragičnog događaja odlučio postati svećenik. „Toga dana sam se susreo s onim najgorim i onim najboljim u čovječanstvu. U toj tragediji sam osjetio nešto više: svijet se ujedinio u jednu obitelj. Nakon terorističkog napada na New York shvatio sam kako naš život ima drugu svrhu. Odlučio sam postati svećenik jer sam htio pomoći još većem broju ljudi“, kaže.

Priznaje kako je oduvijek razmišljao o svećeništvu, ali je upravo ovaj događaj potvrdio njegovu odluku. „Bogu sam zahvalan za sve blagoslove koje mi je dao. Hvala mu jer sam kao vatrogasac i svećenik mogao pomagati ljudima u potrebi“, kaže. Kao vatrogasac je spašavao živote, a danas kao svećenik spašava duše. „Ljudi me često pitaju kako oprostiti onima koji su ih povrijedili. Oprost je neophodan jer nam pomaže krenuti dalje, nastaviti s našim životima, dok ljutnja uništava naše živote. Ne moramo zaboraviti, ali moramo oprostiti, odnosno dopustiti Gospodinu da bude sudac onima koji su nas povrijedili. Bog od nas traži da opraštamo“, kaže.

Ljudi ga, nastavlja, često pitaju zbog čega Bog dopušta tragedije. „Vjerujem kako je Bog uz one koji pate. Uostalom, i On je  strašno patio kako bismo mi imali nadu. Svi smo mi doživjeli tragedije i razočaranja u životu, ali smo zadržali nadu, bili smo ljudi nade. Vjerujem kako Bog sve drži pod kontrolom”, završava svećenik.

(Izvor: bitno.hr)