Sv. Florijan na oltaru župne crkve Presvetog Trojstva u Krašiću

Na osmom kilometru, idući od Jaske prema Karlovcu, odvaja se od glavne ceste, koja danas spaja Zagreb s Rijekom, asfaltirana cesta koja ide uz rječicu Kupčinu preko Pribića u Žumberak. Nekako na pola puta prema Žumberku u bogatom vinogradnom kraju i bujnom zelenilu smjestilo se selo Krašić, privlačno zbog svoje ljepote i prirodnog položaja. Selo je dobilo ime po starom hrvatskom „bratstvu plemenitih ljudi“, koje je tako prozvano po svom praocu Kraiši. Bratstvo Krašići spominje se u starim ispravama već godine 1249., a crkvena se župa Krašić spominje godine 1334. u zborniku arhiđakona Ivana Goričkoga. Dika i ponos Krašića je lijepa župna crkva Presvetoga Trojstva, smještena na glavom trgu, koja je nezaobilazno mjesto koje u Krašiću vrijedi razgledati i pomoliti se u njoj.

crkva Presvetog Trojstva, Krašić

Zavedena je pojedinačno kao nepokretno kulturno dobro pod oznakom Z-1897, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao 'sakralna graditeljska baština'. Nalazi su u rodnom mjestu blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, gdje je i on slavio sv. Misu i u čijoj je sjeni provodio zadnje godine svojih uzničkih dana. Za tu lijepu crkvu znao bi kardinal Stepinac kazati: „Koliko god puta uđem u ovu našu crkvu, svaki put mi se čini ljepšom. Upravo vabi na molitvu. Vidi se, da ju je gradio Božji čovjek.“

župni dvor, mjesto sužanjstva blaženika

To je kasnogotička crkva iz 14. stoljeća, koja je barokizirana vjerojatno 1759. godine, a uz njen zapadni ulaz podignut je zvonik 1771. godine. U starom svetištu nalazi se barokni oltar iz 1743. godine, sa slikom Sveta tri kralja, na čijem su vrhu oltara prekrasne skulpture Presvetoga Trojstva.

Početkom 20. stoljeća, točnije od 1911. do 1913. godine za prečasnog župnika Stjepana Huzeka, po projektu poznatog arhitekta Stjepana Podhorskoga, sagrađeno je novo svetište, većim dijelom prinosima samih župljana. G. Stjepan Huzek, krašićki župnik i dekan, začasni prisjednik Duh. stola, član ravnateljstva Gospodar. društva u Zagrebu, te član utemeljitelj vatrogasnog društva u Krašiću i veliki vatrogasni dobrotvor koji je novčano potpomagao vatrogasce, ostavio je u trajni spomen veličanstvenu crkvu u kojoj je mise slavio i blaženi Alojzije Stepinac. Podhorski je izradio nacrt u starohrvatskom stilu, uklopivši u novu crkvu dijelove stare, manje crkve, koja je imala gotičko svetište. Tu se 'rađa' potpuno nova crkva u koju su inkorporirane i gotička i barokna faza, pri čemu gotičko svetište postaje kapela. Veliki zvonik iz 1771.g. koji uz staru malu crkvu nije nikako pristajao, od sada graditeljski skladno upotpunjuje novu crkvu. Takav izgled crkva je zadržala do danas, čineći s nadogradnjom skladnu cjelinu.

Riječ je o centralnoj građevini križnog tlocrta s bočno prigrađenim pravokutnim kapelama, te novim svetištem zaključenim polukružnom apsidom uz koju se nalazi jednokatna sakristija. Hodočasnici koji su bili u Svetoj zemlji prepoznaju u krašićkoj crkvi umanjenu Baziliku Marijinog navještenja u Nazaretu. Središnji dio ove nove crkve nadsvođen je kupolom u donjoj zoni rastvorenoj prozorima. Velika i lijepa kupola, koja se uzdiže usred crkve, urešena je četirima svetačkim likovima, što ih je na svježoj žbuki naslikao slikar i profesor Marko Rašica.

Arhitektonski izričaj Podhorskog u ovoj crkvi je pomalo, ali ne u potpunosti, secesijski. Staro gotičko svetište s vrijednim gotičkim freskama iz nekoliko faza ostalo je potpuno sačuvano i od crkve je odvojeno, ali i povezano lučnim otvorima. Crkva je primjer projektantskog pristupa koji valorizira zatečenu povijesnu situaciju i prezentira postojeće vrijednosti unutar moderne arhitekture prve polovice 20. st.

Crkva Presvetoga Trojstva, koja je skoro, sedamsto godina stara građevina čuva gotičko svetište, barokni oltar, mramorni oltar kao i rokoko monstrancu te drveni reljef golgote. Osim baroknog oltara, inventar crkve potječe s početka 20. stoljeća. Glavni oltar, od mramora, okružuju oslikani prizori koji prikazuju Presveto Trojstvo, srce Isusovo, Srce Marijino, sv. Josipa i sv. Anu. Uz glavni oltar nalazi se i nekoliko pokrajnih oltara. Osim obnovljenog oltara Svetih triju kraljeva u starom dijelu crkve, u desnoj strani glavne lađe smješten je oltar sv. Barbare, koja je zaštitnica topništva i općenito vojnika, ljevača topova, rudara i vatrogasaca u Italiji i Francuskoj, te je stoga štujemo i kao našu vatrogasnu sestru.

U lijevoj strani nalazi se špilja Gospe Lurdske postavljena po želji blaženog Alojzija Stepinca a postavila ju je kiparica Mira Wood. Na istoj strani je i oltar Srca Isusova, na čijem se oltaru nalazi i nekoliko manjih slika svetaca među kojima je i sv. Florijan, zaštitnik vatrogasaca, kojega su od davnine slavili vatrogasci u Krašiću.

Uz sv. Florijana našeg vatrogasnog zaštitnika nalazi se u blizini na lijevoj strani i novi oltar u čast blaženog Alojzija Stepinca, našeg vatrogasnog brata, kojeg je 2. listopada 2004. godine blagoslovio Varaždinski biskup Marko Culej. Mladi Alojzije Stepinac ne samo da je bio aktivan član Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Krašiću, već je bio i tajnik Društva poslije Prvog svjetskog rata kada je isto počelo aktivno raditi. To je bilo u vrijeme prije njegovog odlaska na studij.

U vremenu uzničkoga boravka u Krašiću najpoznatijeg Krašićanca bl. Alojzija Stepinca u doba komunističke Jugoslavije, i sv. Florijan je sa svojim vatrogascima bio u posebnom uzništvu. Komunistička vlast zabranila je poslije 1945.g. štovanje sv. Florijana u vatrogastvu, kada su vatrogasci na njegov dan 4. svibnja u svečanim odijelima pribivali sv. Misi. Unatoč tome, kršćanski vatrogasci su i tada nastavili tradiciju dolaženja u crkvu toga dana u civilnim odijelima. Na taj su način pokazali da štuju sv. Florijana ne samo kao sveca mučenika, koji je položio svoj život kao svjedok za Isusa Krista, nego i kao zaštitnika vatrogasaca.

sv. Florijan, na oltaru

Da se povijest vatrogastva i naših velikana često poklapa, možemo vidjeti upravo u osobi blaženoga Alojzija Stepinca. Otac hrvatskog vatrogastva Đuro Deželić, osim što je utemeljio tradicionalni pozdrav hrvatskih vatrogasaca 'Pomoz Bog', rekao je: „Tko to reče da se rodoljubom smatra, a nije član vatrogasnog društva svoje općine, tome ne vjerujem“. Alojzije Stepinac je upravo to bio: veliki domoljub i vatrogasac! Naš blaženik i svetac, kojega slavimo u zajedništvu sa sv. Florijanom i svim preminulim vatrogascima koji su stradali služeći domovini.

 

bl. Alojzije Stepinac tajnik vatrogasnog društva