Sv. Florijan u niši kuće Dositijeve ulice u Somboru (Сомбор, Srbija)

U gradu Somboru u Bačkoj (Град Сомбор), u Vojvodini (Srbija), se osim sadašnjeg spomenika u Batinskoj ulici, o čemu smo već ranije pisali, nekada nalazio još jedan kip sv. Florijana. Na fasadi stare jednokatnice s kraja 18. stoljeća, na uglu Pašine (danas Dositijeve) ulice i Trga Sv. Trojstva, u prošlosti bio je postavljen kipić Sv. Florijana u niši na zidu.

Sv. Florijan u niši na zidu

Nekadašnji somborski Pašin sokak, koji od 1920. g. nosi naziv Dositeja Obradovića, jedna je od najstarijih ulica stare gradske jezgre u Somboru. Protezala se od Trga Sv. Trojstva do južnih gradskih zidina (kasnije Venca Stepe Stepanovića) i pouzdano je postojala još u vrijeme turske uprave gradom. Prema predaji, u ulici se u 17. stoljeću, za vrijeme turske uprave, nalazila pašina rezidencija.

Pašin sokak na crtežu Sombora iz 1698. god.

Skoro je sigurno da se upravo na to zdanje odnosi zapis turskog putopisca Evlije Čelebija, koji je 1665. g. posjetio Sombor: „Od svih dvoraca ističe se kao najbolji i najljepši dvorac (saraj) Beri-paše. To je pravi rajski vrt Irem. Tu sam boravio jednu sedmicu i provodio se onako kako sam ja od srca želio, vodeći srdačne prijateljske razgovore“. Točno naspram Pašine ulice, preko velikog opkopa utvrde, sve dok kraja 19. stoljeća, nalazio se jedan od nekoliko drvenih mostića.

Pašin sokak (uokviren plavom bojom) na karti
Sombora s početka osamdesetih godina 18. stoljeća

U ovoj zgradi je još 1819. g. otvorena druga somborska ljekarnica „Kod Svetog Trojstva“. Kuća je tokom većeg dijela 19. stoljeća bila u vlasništvu imućne somborske njemačke obitelji Peidelhauser.

Barokna jednokatnica obitelji Peidelhauser
(desno) na početku Pašinog sokaka
(fotografija iz prvog desetljeća 20. stoljeća)

Od 1894. g. ovo zdanje bilo je u posjedu obitelji Tarcai. Pored ovog zdanja, ljekarnik Ištvan Tarcai je 1905. g. podigao u stilu secesije veliko parno kupalište „Hungarija“, koje će, kao Gradsko kupalište, raditi sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća. 1911. g. od njih je kuću kupio Stevan Mihajlović, da bi 1916. g. kupio somborski odvjetnik dr. Jovan Joca Lalošević.

Parna kupelj “Hunagarija” oko 1910. god
(druga zgrada na lijevoj strani Pašinog sokaka) 

Dr. Jovan Joca Lalošević bio je odvjetnik, političar i javni djelatnik. Rođen je u uglednoj i veoma imućnoj obitelji. U Somboru je završio osnovnu školu i gimnaziju. Bio je istaknuti kulturni radnik, između ostalog, osnivač je (1892.g.) i prvi zborovođa Srpskog građanskog pjevačkog društva u Somboru.

Dr. Jovan Joca Lalošević prvi predsjednik
narodne uprave Vojvodine 1918.g.

Osnova ove višestruko prepravljane jednokatnice u obliku je obrnutog slova L. Kuća je ranije imala samo drvenu konstrukciju, bez ijednog metalnog djela. U sredini pročelja, koje gleda na trg, nalazio se balkon kojeg su držale tri konzole. Na katu oba krila bilo je po pet pravokutnih prozora. Pored prvog prozora, na krilu iz Pašine ulice, u omanjoj polukružnoj niši bila je postavljena drvena skulptura svetog Florijana, vatrogasnog patrona i zaštitnika od požara.

Ugao Dositijeve (Pašine) ulice i Trga Sv. Trojstva danas

prazna niša na zidu

U prizemlju pročelja ove zgrade bila su tri pravokutna izloga i velika, širokim lukom postavljena kapija, a ulazak u hodnik bio je bačvasto postavljen. U prizemlju krila iz Pašine ulice nalazio se samo jedan izlog (ili vrata) sa tri prozora.

Kuća Laloševića (ranije Peidelhausera, kasnije
Tarcaija) na Trgu Sv. Trojstva,
početkom 20. stoljeća

Osim apoteke, uoči Prvog svjetskog rata, u ovoj kući se nalazila Bačka agrarna banka, kao i radnja sa začinima, vinima, čajem, rumom, delikatesama i bojom, čiji je vlasnik bio Đorđe Grgurov. Od 1989. g. u ovom zdanju nalazi se somborska 'Škola za osnovno obrazovanje odraslih' (nasuprot gimnazije).

Zgrada gimnazije i početak Pašinog sokaka oko 1900. god.

Od 1948. g. kuća Laloševića ima status zaštićenog spomenika kulture, a od 1991.g. i status kulturnog dobra od velikog značaja. Krajem 2018. godine, o 100-godišnjici pripojenja Vojvodine Srbiji, na kući je postavljena spomen-ploča dr. Jovanu Joci Laloševiću.

Kuća u vrijeme kada je pripadala obitelji Tarcai
(oko 1903. god.)

Skulptura sv. Florijana bila je drvena i prikazivala je sveca kako polijeva vodom iz vrča na zapaljenu kuću. Prije nekoliko godina skulptura je skinuta i prenesena u Gradski muzej; ali, na žalost, nije načinjena njena replika na mjestu gdje se izvorno nalazila statua, vjerojatno, i duže od dva stoljeća.

kip sv. Florijana u somborskom Gradskom muzeju 

Spomenik sv. Florijanu u Somboru (Сомбор, Srbija)

Sombor je grad u Bačkoj (Град Сомбор, mađ. Zombor), u Vojvodini (Srbija), te predstavlja administrativno središte Zapadnobačkog okruga. Sombor je nastao prije hunskih provala u Europu i dolaska Ugara u Podunavlje i to na 'otočićima Mostonge'.

Sombor sa okolicom na vojnoj karti iz 1782-85. god.

O podrijetlu imena grada postoji veći broj teorija, a najvjerojatnija je ona po kojoj ime Sombor dolazi od Samobor, 'bor na osami, osamljeni bor'.

Poslije izgona Turaka Sombor je postao dijelom Habsburške Monarhije 1687. godine. Prestankom turske opasnosti, stvorili su se uvjeti za gospodarski oporavak i napredak grada. S vremenom je postao važno prometno čvorište, trgovačko, obrtničko pa djelomično i industrijsko središte. Brojne škole, dolazak željeznice u 19. st. i pretvaranje Sombora u važno željezničko čvorište, stvorilo je temelje za znatno povećanje putničkog, poštanskog i robnog prometa. Stvorilo se radništvo koje je bilo drugačijeg socijalnog položaja i razmišljanja od salašara iz okružja.

Budući da su među radnom snagom: zidarima, krovopokrivačima i tesarima bili većinom bunjevački Hrvati, oni su bili ti koji su organizirali prvu sindikalnu podružnicu. To je bilo 12. lipnja 1904. godine, što je ujedno dodatno pridonijelo nacionalnoj emancipaciji bunjevačkih Hrvata.

U vrijeme krovova od trski i starih dimnjaka, tijekom 18. i 19. stoljeća, česti su bili požari u Somboru. U najvećem od njih, 1826. godine, izgorjele su Gradska bolnica na Apatinskom putu i 82 kuće u njenom okruženju. Zbog toga su Somborci svih vjeroispovijesti izuzetno cijenili Sv. Florijana Mučenika, zaštitnika od požara i patrona dimnjačara i vatrogasaca, o čemu svjedoči i natpis u podnožju spomenika sv. Florijana kojeg su Somborci izgradili:

„Zdravo sveti Florijane

Slavni Kristov Mučeniče

Od požara nas obrani

I gromove ti odstrani“

Prvi spomenik Sv. Florijanu u Somboru podignut je na samom početku ulice nazvane njegovim imenom (današnja Batinska, Батинска) još 1781. godine.

Spomenik je nastao trudom i sredstvima somborskih građana njemačke narodnosti, a 4. svibnja te godine blagoslovio ga je Antun Josić, gvardijan somborskog Franjevačkog samostana i upravitelj župe Sv. Trojstva u Somboru.

Fotografija sa svečanog otkrivanja obnovljenog
spomenika Sv. Florijanu u Somboru 1919. god.

Prema zapisu kroničara franjevačkog manastira u Somboru fra Bone Mihaljevića, tog dana je do spomenika dovedena procesija, uz pucnjavu pištolja, sviranje truba i udaranje bubnjeva, koja se poslije toga vratila do crkve Sv. Trojstva, gdje je služena sveta misa.

Sredstva za održavanje spomenika, koja su prikupili priložnici i dobrotvori, nalazila su se kod Vendelina Bišofa, ovdašnjeg pivara (braksatora). Večernja pobožnost kod ovog spomenika održavana je osam dana neprekidno, tokom ove i mnogih narednih godina. Spomenik Sv. Florijanu bio je načinjen od kamena, a nalazio se na kamenom postolju, okruženom ogradom od kovanog željeza, sa osam oblih kamenih stupova.

Kada su djeca, je li iz nestašluka ili iz nekog drugog razloga, 1919. g. srušila kip, spomenik sv. Florijana je detaljno obnovljen sredstvima grada, o čemu, na postolju spomenika, svjedoče četiri ploče urezane na latinskom, njemačkom, mađarskom i hrvatskom jeziku.

„Despice res viles ut Christi sis citius miles.

Haec statua est erigata Anno Domini MCMXIX.“

„Prezri stvari bezvrijedne da brže postaneš Kristov vojnik.

Ovaj spomenik podignut je godine Gospodnje 1919.“

Sv. Florijan, Sombor