Obiteljska Biblija preživjela požar na Badnjak u Južnoj Karolini

Nevjerojatne fotografije Biblije koja je ostala očuvana nakon strašnog požara obilaze svijet.

Tijekom božićnih blagdana mnogo se toga izgubilo ili ostalo oštećeno oko Grand Strand-a u Južnoj Karolini - SAD, piše ktxs.com. Vatrogasne službe zaprimile su više od 200 poziva u pomoć. Neki od tih poziva uključivali su i nesreće sa smrtnim ishodom, kao i višestruke požare. Ipak, jedan je požar ostao zapamćen, ne zbog onoga što je izgorjelo već onoga što je preživjelo.

Sigurnosna kamera ugasila se oko 23 sata. Na Badnjak, garaža obitelji McGowan bila je u plamenu. Louis McGowan krenuo je akciju gašenja vatre, ali ubrzo je uvidio da je vatra izmakla kontroli.

"Bili su ovdje za manje od 10 minuta", rekao je McGowan.

Prije dolaska vatrogasaca, McGowan je uspio spasiti svoj motocikl i pokušao je izvući svoju prikolicu. Dok su se vatrogasci borili s vatrom, prolazio je kroz sve što se nalazilo u garaži.

"Biblija moga oca, zastava sa sahrane moga djeda", rekao je McGowan.

Sutradan, na sam Božić, otišao je provjeriti je li išta ostalo čitavo od tih stvari.

"Mnogo stvari je ostalo neprepoznatljivo. Sve je uništeno", rekao je McGowan hodajući stražnjim dijelom garaže u dvorištu gdje misli da je požar nastao.

Među tim obiteljskim nasljedstvom spomen-zastava bila je spaljena i uglavnom crna no neki dijelovi su ostali čitavi. Biblija je potamnila na rubovima i koricama, ali Sveta pisma su bila neoštećena.

"Ovdje nema stvari koju ne možete pročitati, sve je čitljivo 100%", rekao je McGowan pregledavajući stranice koje je njegov otac odavno istaknuo. "Postoje neki očevi omiljeni psalmi."

Ono što je još više iznenadilo McGowana bilo je mjesto gdje se Biblija nalazila. Doslovno, usred vatre, na polici koja je bila najbliže mjestu gdje McGowan sumnja da je plamen započeo.

Za njegovu obitelj ovo je iskustvo je dvostrukog značenja. Kaže da im je to donijelo puno tjeskobe, ali i puno zahvalnosti. U noći koja predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u kršćanskoj vjeri, vatra je okružila Bibliju njegovog oca i ona je preživjela. Dok mu se srce lomi kad gleda što je preostalo od onoga što je imao, on obraća pažnju na ono što je još tu.

"Svi su u redu. Sve se to može zamijeniti", rekao je McGowan.

www.medjugorje-info.com

Vatrogasac krstio umiruću bebu koja je potom oživjela

Kada obični pokušaji oživljavanja nisu uspjeli, vatrogasac volonter, koji je slučajno bio nekadašnji sjemeništarac, krstio je umiruću bebu i ona je počela plakati.

U Ciudad del Esteu, gradu u Paragvaju, u četvrtak 24. listopada 2019.g. u 14:50 sati vatrogasci su primili telefonski poziv od jednog očajnog studenta medicine koji je tražio pomoć za bebu staru samo mjesec dana. Brzo su se uputili na mjesto događaja mobilnim vozilom AM-28 za hitne slučajeve smještenog u njihovoj bazi. U vozilu hitne pomoći bila je uz vozača Florentina i ekipa od tri vatrogasca volontera Rosa Lopez, Sergio Fernandez i Jorge Corvalán, piše Aleteia.

Vatrogasac Corvalan, rekao je za Aleteiu, kako su na mjestu dolaska zatekli prizor bebe u naručju majke, 13-godišnje djevojčice domorodačkog podrijetla, koja je prosila na ulici. Bebini životni znakovi bili su gotovo neprimjetni.

„Beba je bila između života i smrti. Stavili smo je u kola hitne pomoći i odveli na odjel za traumatologiju. Na putu smo je pokušali oživjeti, ali bezuspješno“, objasnio je Corvalan.

Kad su stigli u bolnicu, vatrogasac (nekadašnji sjemeništarac) zamolio je medicinsku sestru da mu donese vodu kako bi krstio dijete.

„U hitnim slučajevima, bilo tko može krstiti nekoga. Shvatio sam da je došlo vrijeme da dijete stavim u Božje ruke, stoga sam to i učinio“, pojasnio je vatrogasac Corvalan.

Nakon izricanja riječi sakramenta, „Krstim te u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, djetetovi vitalni znakovi su se počeli popravljati. Na Facebook stranici gradskih vatrogasaca napisano je da je „beba čudesno i nevjerojatno reagirala pred njihovim očima“.

„Kad sam je vratio na nosila, zaplakala je. U ovim slučajevima to je vrlo dobar znak”, rekao je Corvalan za Aleteiu. Primljena je na odjel za pedijatriju hitne pomoći na Traumatologiji te povjerena glavnim liječnicima.

Corvalan se kasnije tog dana vratio u bolnicu i liječnici su mu rekli kako se zdravlje djeteta poboljšava. Bez obzira na to radi li se o čudu ili ne, Corvalan i njegovi kolege vatrogasci bili su Božji suradnici u spašavanju života te bebe.

U objavi na Facebook stranici vatrogasci su zaključili: „Možda je teško za povjerovati ili se radi o slučajnosti, ali ono u što smo sigurni jest da je danas malena beba iz našeg grada bila dio jedne od najdirljivijih i emotivnijih priča naše institucije!❤“.

Izvor: Bombereos Ciudad del Este

Slika Majke Božje od Kamenitih vrata čudesno ostala sačuvana u požaru 1731.g.

Početak štovanja Majke Božje Kamenitih vrata povezan je s požarom koji je kasno navečer, s 30. na 31. svibnja 1731. godine, buknuo u zgradi sjemeništa sv. Josipa i proširio se, najprije po cijelom Gornjem gradu, a sutradan i susjednim Kaptolom. Slika Majke Božje od Kamenitih vrata čudom je ostala sačuvana u požaru. Izgorio je i drveni okvir, ali se vatra na čudesan način zaustavila kad je došla do Bogorodičinog lika.

Majka Božja od Kamenitih vrata

Davne 1242. godine Gradec, današnji Zagreb, Zlatnom bulom proglašen je slobodnim kraljevskim gradom. Zlatna je bula nalagala da grad mora biti opasan zidinama i utvrdama i da se u njega može ući samo kroz gradska vrata.

kralj Bela IV. izdao Zlatnu bulu 1242,g,

Danas najpoznatija i jedina sačuvana stara gradska vrata su Kamenita vrata, za koja se pretpostavlja da su podignuta 1266. godine. Nalaze se u zgradi koja je ostatak utvrde, a oblikovana je poput pravokutne kule s kolnim prolazom. Prvi puta spomenuta su 1429. godine premda mnogi zagrebački kroničari smatraju da su sagrađena još u 13. stoljeću jer se u nekim izvješćima iz 1266. spominju dvoja gradska vrata. Do njih je najlakše doći Radićevom (nekadašnjom Dugom) ulicom koja vodi od Trga bana Jelačića.

Kamenita vrata su nekoć bila jedna od glavnih ulaza u stari Zagreb

Kuće u Zagrebu kroz povijest uglavnom su bile građene od drva i izolirane slamom, trstikom ili pokrivene daščicama. Drveni bijahu i dvorovi na Kaptolu kanoničke kurije. Krovovi su bili bez odgovarajućih dimnjaka pa su goruće iskre više puta uzrokovale katastrofalne požare. Unatoč poplavama i potresima, požari su u to vrijeme bili najrazornija elementarna nepogoda koja je prijetila Zagrebu.

Noćobdije bi svake večeri obilazili gradom i pazili, da se ne dogodi negdje vatra. No unatoč svoj brizi, u Zagrebu su se požari više puta događali; naročito u XVII. stoljeću. Na drugi dan Duhova god. 1624., kada je oko 9 sati navečer udario grom u stolnu crkvu, koja je zajedno s biskupovom palačom izgorjela. God. 1645. na  dan 29. ožujka dogodila se je vatra u gornjem gradu u 10 sati navečer, kada se zapalila crkva sv. Marka, isusovački kolegij, crkva sv. Katarine i mnogo kuća od građana, koji su izgubivši sve preko noći postajali siromasi. Vjetar je tada prenio vatru i na Kaptol, koja je uništila krov stolne crkve, vijećnicu, biskupski dvor i sve kanoničke kurije. Godine 1674. dogodio se ponovno požar u gornjem gradu u kući gradskoga suca. Gorjelo je sve osim isusovačke škole, Kapucinskog trga, i samostana te triju kuća. 14. lipnja 1704. uništio je požar velik dio kanoničkih kurija.

stara razglednica

Gorke i strašne uspomene na ove katastrofalne požare, usadile su u srce zagrebačkih građana osobito štovanje prema sv. Florijanu, svecu zaštitniku od požara, čiji kip se nalazi i na obnovljenoj zagrebačkoj katedrali i koji je postavljen kao drugotni zaštitnik zagrebačke biskupije.

Sv. Florijan na zagrebačkoj katedrali

Kada se je g. 1711. na 3. veljače održavala obnova gradskog magistrata, stavljena je kao prva točka magistratskih zaključaka, »da je jednoglasno zaključeno, da se dan i blagdan sv. Florijana obdržava kao javni i mjestni blagdan« (Ut dies et fertum sancti Floriani pro publico perto puri observetur).

Sv. Florijan drugotni zaštitnik
 Zagrebačke nadbiskupije

Osim požara koji se u Zagrebu dogodio 16. rujna 1730.g., jedan od najvećih požara buknuo je u srijedu 30. svibnja 1731. godine. Vatra se pojavila oko 22 sata na zagrebačkom Griču i za samo 15 minuta plamen je zahvatio velik njegov dio. Središte vatre nalazilo se u sjemeništu sv. Josipa, gdje su tada stanovali učenici glazbenici. Kako je sjemenište bilo na uglu Kamenite i Jezuitske ulice, vatra se proširila najprije po cijelom Gornjem gradu, a sutradan i po susjednom Kaptolu. Požar je zahvatio sve 104 kuće, većinom u Gornjem gradu, a i nekoliko kanoničkih kurija i crkvu sv. Franje na Kaptolu, jer je puhao žestoki zapadni vjetar.

U požaru su izgorjela i Kamenita vrata te stan u kojem je iznad njih živjela udovica Modlar. Treći dan nakon požara, pregledavajući zgarište udovica je u pepelu pronašla neoštećenu sliku Svete Marije koja je visjela pod krovištem Kamenitih vrata. Izgorio je čak i drveni okvir, ali se vatra zaustavila kad je došla do Bogorodičinog lika. Svjedočanstvo o tom događaju zapisao je poznati hrvatski povjesničar Adam Baltazar Krčelić u Annuama iz 1731.g. Možemo samo nagađati koju je ulogu u tome čudu imao i vatrogasni zaštitnik sv. Florijan, kojega kao pravog njezinog vojnika i vatrogasca slavimo također u njezinom mjesecu svibnju, koji je ujedno i mjesec zaštite od požara.

Budući da se slika na čudesan način održala u vatrenoj stihiji koja je poharala Gradec, o tom čudu brzo se pročulo u Zagrebu. Pobožna je udovica pod svodom Kamenitih vrata dala podići mali oltar i tako omogućila svim sugrađanima da joj se približe i štuju je. Iste je 1731. godine slika postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata, kakav vidimo i danas.

Požar kamenitih vrata, W. Banutay

Otkad se dogodilo to čudesno spašavanje iz vatrene stihije, stanovnici Gradeca, a kasnije i Zagreba, na poseban način štuju tu sliku. Izgradili su joj oltar unutar obnovljenih Kamenitih vrata i sve do danas ostao je običaj da se prolaznici poklone i prekriže pred slikom. Mnogi pobožni Zagrepčani pred glasovitom slikom često i zastanu na tren, te se u tišini Gornjega grada uz paljenje svijeće pomole iz zahvalnosti za Marijinu pomoć, uzdajući se svesrdno u njezin trajni zagovor. Vjernici grada Zagreba sudjeluju svake godine na taj dan i u zavjetnoj procesiji od katedrale preko Trga bana Jelačića do Kamenitih vrata noseći svečano sliku.

otvorena kapela sa čudesnom slikom

Zanimljivo, da razuvjere nevjerne, gradske su je vlasti nekoliko put dale na pregled stručnjacima. Stručna komisija potvrdila je nepobitnu činjenicu da je 1929. godine slika bila zahvaćena plamenom, koji je uništio njezinu drvenu podlogu. Drveni okvir na koji je slika pričvršćena najobičnijim čavlima, pokazuje iznutra tragove plamena, dok su samo platno i slika, iako su na gornjem i donjem rubu nagorjeli, ostali neoštećeni. Odnosno, kao da nisu ni bili u vatri i plamenu, iako slika nije naslikana na materijalu otpornom na vatru.

'Majko Božja Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, moli za nas'

Inače, slika Majke Božje koja se nalazi u svetištu potječe iz kraja 16. stoljeća, dimenzija je 57×47 centimetara, naslikana je na lanenom platnu, te prikazuje Gospu kao vladaricu koja sjedi na kraljevskom prijestolju. Ima žezlo u lijevoj ruci. Desnom pridržava malog Isusa koji u lijevoj ruci drži mali globus. Lik Majke Božje Kamenitih vrata ugrađen je u oltar s kipovima sv. Petra i Pavla. Uz njih se, sa svake strane, nalaze dva bijela anđela koji odaju počast Gospi. Na dnu slike je mjesec, a sa svih strana okružuju je oblačići. Marija nosi haljinu grimizne boje, a na ramenima joj gledamo plašt ukrašen zlatnim zvijezdama. Lice Majke, a još više Isusa pokazuje utjecaj bizantijskog smjera. Kompozicija slike je iz najkasnijeg gotičkog razdoblja i vrlo se često u raznim varijantama nalazi u crkveno-umjetničkom području srednjoeuropskih katoličkih zemalja, u koje je u ono vrijeme spadala i Hrvatska.

čudotvorna slika Majke Božje

Oltar sa slikom Majke Božje ne samo štiti, nego i resi iznimno lijepa željezna ograda u baroknom stilu, koju je izradio zagrebački majstor Ivan Korta, 1778. godine, kao najljepši doprinos kovačke umjetnosti. Iznad slike nalazi se Marijin pozlaćeni monogram. Prilikom dvjestote obljetnice čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena krunom od zlata i dragulja.

željezna ograda u baroknom stilu

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio je na 260. obljetnicu požara 1991. godine Majku Božju od Kamenitih vrata „zaštitnicom, čuvaricom i vrataricom hrvatske metropole“, a od 2000. godine taj se dan vodi kao Dan grada Zagreba.

običaj paljenja svijeća u otvorenoj kapeli

pločice zahvale za primljene milosti

Inače, od 1993. do 2000. godine Dan grada se obilježavao 16. studenog, na dan kada je kralj Bela IV. 1242. Gradec proglasio slobodnim kraljevskim gradom, a prije toga 10. svibnja na dan kada su partizani ušli u Zagreb.

Tako su pred glasovitom slikom, u tišini Gornjega grada uz odsjaj svijeća, od davninâ molili Zagrepčani.