Zavjetna slika «Požar grada Varaždina» iz 1776. godine

Osim destruktivnog požara koji je zadesio Varaždin 1665. godine poslije kojeg su se građani zavjetovali kako će u čast zaštitniku od požara sv. Florijanu sagraditi crkvu, još je jedan katastrofalni požar 1776. g. posebno obilježio povijest grada. Jer, ne samo da je ovaj požar promijenio vizuru grada, već su nakon te 1776. g. značajni elementi političke uprave grada Varaždina trajno preselili u Zagreb. Tijekom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća Varaždin je zbog izrazito zapaljive građe kojom je bio izgrađen kao i zbog nepostojanja organiziranog sustava obrane te čak neprovedenih mjera protupožarne zaštite bio doslovno prepušten sreći ili nesreći. Iako su reforme tijekom sredine osamnaestog stoljeća zahvatile i protupožarnu zaštitu kao i discipliniranje građana različitim odredbama sve to nažalost nije spriječilo nekoliko požara u osamnaestom stoljeću (1738. i 1771.), kao i najveću vatrenu katastrofu koja je zadesila grad 1776. godine. Osim u povijesnim zapisima, ovaj požar ostao je trajno predočen i u umjetničkoj slici ulja na platnu nepoznatog autora koja prikazuje sv. Florijana iznad grada Varaždina te 1776. godine kako gasi požar, a nalazi se u župnom dvoru crkve svetog Nikole u Varaždinu.

'Požar grada Varaždina' iz 1776. g., nepoznati autor

Za sve je kriv pokvareni zub 

Tog sudbonosnog 25. travnja 1776. godine skupina kmetova iz obližnjeg Sračinca gasila je vapno u ulici Dugi konec na gradskom majuru (gradski posjed s gospodarskim zgradama). Među njima je bio mladi Jakob Verček. Pošto ga je zabolio zub pušio je duhan, jer se tada smatralo kako duhan ima ljekovita svojstva. I tako je Jakob sa zapaljenim duhanom krenuo u potragu za posudom u kojoj bi mogao nositi vodu za gašenje vapna. Našao je kantu u kojoj se nosio napoj za svinje. Kad je uzeo kantu, prema njemu je krenula krmača koja je pomislila da joj nosi hranu. Jakob se prepao, pobjegao pred krmačom, posrnuo i pao sa zapaljenim duhanom na balu slame. Kako je bilo vjetrovito i suho vrijeme, slama se zapalila i brzo proširila na obližnje objekte. Vatra se brzo po drvenim građevinama i krovovima kuća proširila s majura na sam grad. Nisu bile pošteđene ni plemićke građevine. Ipak, Verčec nije bio jedini kriv za cijelu katastrofu budući da je u objektu trgovca Jakominia došlo do eksplozije baruta kojeg je čuvao, što je dodatno pojačalo širenje požara. U požaru koji je trajao do 28. travnja, od 501 kuće izgorjelo je njih 385. Veliki dio stanovništva je nakon požara napustio grad. Zbog nesmotrenosti i izazivanja požara, Jakob Verček kažnjen je s 24 udarca bičem na gradskom trgu, kao primjer drugima.

Unatoč svim do tada uvedenim mjerama te čak uspješnom gašenju požara nekoliko godina ranije, odnosno 1769. godine prilikom kojeg su građani zajedničkim snagama uspjeli ugasiti požar, jačina i razmjeri ovog požara ipak su bili preveliki za tek nekoliko sprava koje je grad u tom trenutku posjedovao. Varaždinska uprava je nakon ove katastrofe zatražila pomoć okolnih općina i gradskih središta, jer je bilo procijenjeno da će za obnovu grada biti potrebno 50 000 forinti. Poslije požara magistrat je konačno donio odluku o zabrani gradnje drvenih kuća unutar gradskih zidina. Određeno je da svaka kuća mora imati zidani dimnjak, a već postojeći dimnjaci bili su provjereni i popisani. Po prikupljenim sredstvima i donesenim propisima krenula je obnova grada te je Varaždin ubrzo postao veliko gradilište.

Već četiri godine kasnije zabilježeno je kako se u Varaždinu nalazi isti broj kuća kao i prije požara za što se najzaslužnijim smatraju trgovci i obrtnici grada koji su za razliku od visokog plemstva odlučili ostati u gradu. Današnje središte Varaždina svoj izgled može zahvaliti upravo obnovi poslije ovog požara, iako su kulturne i političke posljedice za grad Varaždin te hrvatske krajeve općenito bile opsežne. Zbog požara su sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća kao i Banski stol morali biti premješteni u Zagreb, a zajedno s time u Zagreb su preselili svi potrebni dužnosnici i plemstvo s banom. Dotadašnji veliki kulturni i gospodarski procvat u Varaždinu kao posljedica zadobivanja političke važnosti 1767. godine ipak je unatoč opsežnim obnovama nepovratno te 1776. g. bio prekinut. Unatoč tome dogodile su se značajne stvari vezane za vatrogastvo; jer iako su se tek u devetnaestom stoljeću počela osnivati vatrogasna društva na hrvatskim prostorima, ipak sve navedeno govori u prilog činjenici kako je prvo od njih bilo osnovano 1864. godine upravo u Varaždinu.

Tko zna, da je naš nesretni Jakob bolje održavao zube, možda bi i danas Varaždin bio glavni grad.

 

sv. Florijan

 

 

Zidna slika Blaža Grubera s prikazom sv. Florijana na svodu crkve Svetog Florijana u Varaždinu

Svod barokne crkve Sv. Florijana u Varaždinu krasi šest medaljona oslikanih fresco secco tehnikom. Sve do početka sustavnih konzervatorsko-restauratorskih radova 2008. godine, svod je bio preslikan bojenim slojem dekorativnih motiva, vjerojatno iz 19. stoljeća, te dvama starijim vapnenim premazima. Uklanjanjem preslika otkrivene su slikane scene sa stilskim obilježjima baroka, koje su prema načinu građenja crteža i morfologije likova pripisane varaždinskom slikaru Blažu Gruberu.

 

crkva Sv. Florijana, Varaždin

Na svodu lađe u varaždinskoj crkvi Sv. Florijana nalazi se šest oslikanih medaljona unutar profiliranih štuko-okvira iz 18. stoljeća. Po tri medaljona simetrično su raspoređena unutar dva lađna traveja. Središnja dva medaljona dimenzijama su veća i razvedenijeg oblika od okolna četiri koji su elipsastog oblika. Svaki medaljon prikazuje po jednu scenu slikanu tehnikom fresco secco. U središnjim medaljonima prikazani su Sv. Trojstvo i sv. Florijan kako gasi požar, dok su u ovalnima smještene sv. Lucija, sv. Apolonija, sv. Katarina Aleksandrijska te sv. Barbara. Svi prikazani sveci mučenici su iz 3. stoljeća. Medaljoni su okruženi štukaturnom bojenom dekoracijom.

 

Cijeli je svod lađe, uključujući i prizore u medaljonima bio preslikan dekorativnim oslikom, vjerojatno iz 19. stoljeća. Sustavni konzervatorsko-restauratorski radovi na slikama u medaljonima počeli su 2008. godine uklanjanjem naknadno nanesenih slojeva na izvorni Gruberov oslik - preslika kao i dvaju starijih vapnenih premaza. Zbog iznimno snažne povezanosti najstarijeg vapnenog premaza uz izvorni oslik, ta je faza radova potrajala četiri radne sezone. Kako ne bi došlo do oštećenja, čišćenje se izvodilo vrlo oprezno, medicinskim skalpelima.

 

Na osnovi načina građe crteža, prikaza likova te komparativnoga materijala, sa sigurnošću je utvrđeno da su otkrivene slikane scene djelo varaždinskoga baroknog slikara Blaža Grubera ili njegova slikarskog kruga. Na trijumfalnome luku sačuvan je i latinski natpis s godinom 1738, koji je kronološki i stratigrafski sukladan baroknim slikama, zbog čega se smatra da su nastale iste godine.

 

Nakon dugotrajne konzervatorsko-restauratorske faze uklanjanja naknadnih bojenih slojeva, oštećene površine i pukotine zapunjene su vapneno-pješčanim kitom. Da bi tonski bila što sličnija izvornome osliku, smjesa je tonirana pigmentima u prahu. Na svim dijelovima medaljona gdje je slikani sloj bio otpao ili se oljuštio, izvedena je, u većoj ili manjoj mjeri, njegova reintegracija. Primijenjena je tehnika nizanja točaka promjera oko 1 do 2 milimetra da bi se nadomjestili dijelovi izgubljenoga oslika. Kao vezivo pri izradi te faze radova korištena je blaga otopina gumiarabike.

 

Uzduž središnjega dijela medaljona s prikazom sv. Florijana slikani je sloj zajedno sa žbukanim slojevima potpuno bio otpao. Oštećenje je otkriveno tek nakon uklanjanja naknadnih preslika. Zatečena zakrpa bila je u lošem stanju, razlomljena i mjestimično odvojena od ruba oštećene zidne slike. Ta je stara zakrpa, nanesena u debelom sloju od nekoliko centimetara iznad razine površine izvornoga oslika, uklonjena i zamijenjena novom. Nova žbuka, sastavljena od jednog dijela vapna i četiri dijela pijeska, nanesena je u dva sloja: u donjem je sloju pijesak krupnije granulacije, u gornjem sitnije, a njezina je površina razinom niža od oslika.

 

Dio prizora koji je nedostajao - gotovo cijeli lik sv. Florijana, rekonstruiran je na osnovi drugih djela Blaža Grubera, te na osnovi prikaza toga sveca drugih autora. Tako je za rekonstrukciju položaja svečeva tijela, uz određene prilagodbe, poslužio frontalni prikaz barokne skulpture sv. Florijana koji se nalazi u niši na pročelju crkve. Florijanovo lice građeno je na temelju Gruberova načina crtanja, koji karakteriziraju ovalna punašna lica nježnih crta i krupne oči. Rekonstrukcija Florijanova lica jednim je dijelom temeljena i na načinu oblikovanja lica Margarete Kortonske sa slike iz samostana Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, koju je Blaž Gruber naslikao oko 1730. godine.

 

Prije rekonstrukcije na pripremljenu žbukanu podlogu postavljen je temeljni crtež, koji je izveden pigmentima u prahu pomiješanima s vapnenim mlijekom. Rekonstrukcija je izvedena tehnikom suhoga pastela. Ta tehnika je najsličnija vizualnom dojmu fresco secco tehnike kojom je izvedena sama slika, a naneseni pastelni namaz je reverzibilan, odnosno vrlo lako uklonjiv.

sv. Florijan

Autorica: Ivana Drmić, konzervator-restaurator

 

Izvor: www.h-r-z.hr

Slika Majke Božje od Kamenitih vrata čudesno ostala sačuvana u požaru 1731.g.

Početak štovanja Majke Božje Kamenitih vrata povezan je s požarom koji je kasno navečer, s 30. na 31. svibnja 1731. godine, buknuo u zgradi sjemeništa sv. Josipa i proširio se, najprije po cijelom Gornjem gradu, a sutradan i susjednim Kaptolom. Slika Majke Božje od Kamenitih vrata čudom je ostala sačuvana u požaru. Izgorio je i drveni okvir, ali se vatra na čudesan način zaustavila kad je došla do Bogorodičinog lika.

Majka Božja od Kamenitih vrata

Davne 1242. godine Gradec, današnji Zagreb, Zlatnom bulom proglašen je slobodnim kraljevskim gradom. Zlatna je bula nalagala da grad mora biti opasan zidinama i utvrdama i da se u njega može ući samo kroz gradska vrata.

kralj Bela IV. izdao Zlatnu bulu 1242,g,

Danas najpoznatija i jedina sačuvana stara gradska vrata su Kamenita vrata, za koja se pretpostavlja da su podignuta 1266. godine. Nalaze se u zgradi koja je ostatak utvrde, a oblikovana je poput pravokutne kule s kolnim prolazom. Prvi puta spomenuta su 1429. godine premda mnogi zagrebački kroničari smatraju da su sagrađena još u 13. stoljeću jer se u nekim izvješćima iz 1266. spominju dvoja gradska vrata. Do njih je najlakše doći Radićevom (nekadašnjom Dugom) ulicom koja vodi od Trga bana Jelačića.

Kamenita vrata su nekoć bila jedna od glavnih ulaza u stari Zagreb

Kuće u Zagrebu kroz povijest uglavnom su bile građene od drva i izolirane slamom, trstikom ili pokrivene daščicama. Drveni bijahu i dvorovi na Kaptolu kanoničke kurije. Krovovi su bili bez odgovarajućih dimnjaka pa su goruće iskre više puta uzrokovale katastrofalne požare. Unatoč poplavama i potresima, požari su u to vrijeme bili najrazornija elementarna nepogoda koja je prijetila Zagrebu.

Noćobdije bi svake večeri obilazili gradom i pazili, da se ne dogodi negdje vatra. No unatoč svoj brizi, u Zagrebu su se požari više puta događali; naročito u XVII. stoljeću. Na drugi dan Duhova god. 1624., kada je oko 9 sati navečer udario grom u stolnu crkvu, koja je zajedno s biskupovom palačom izgorjela. God. 1645. na  dan 29. ožujka dogodila se je vatra u gornjem gradu u 10 sati navečer, kada se zapalila crkva sv. Marka, isusovački kolegij, crkva sv. Katarine i mnogo kuća od građana, koji su izgubivši sve preko noći postajali siromasi. Vjetar je tada prenio vatru i na Kaptol, koja je uništila krov stolne crkve, vijećnicu, biskupski dvor i sve kanoničke kurije. Godine 1674. dogodio se ponovno požar u gornjem gradu u kući gradskoga suca. Gorjelo je sve osim isusovačke škole, Kapucinskog trga, i samostana te triju kuća. 14. lipnja 1704. uništio je požar velik dio kanoničkih kurija.

stara razglednica

Gorke i strašne uspomene na ove katastrofalne požare, usadile su u srce zagrebačkih građana osobito štovanje prema sv. Florijanu, svecu zaštitniku od požara, čiji kip se nalazi i na obnovljenoj zagrebačkoj katedrali i koji je postavljen kao drugotni zaštitnik zagrebačke biskupije.

Sv. Florijan na zagrebačkoj katedrali

Kada se je g. 1711. na 3. veljače održavala obnova gradskog magistrata, stavljena je kao prva točka magistratskih zaključaka, »da je jednoglasno zaključeno, da se dan i blagdan sv. Florijana obdržava kao javni i mjestni blagdan« (Ut dies et fertum sancti Floriani pro publico perto puri observetur).

Sv. Florijan drugotni zaštitnik
 Zagrebačke nadbiskupije

Osim požara koji se u Zagrebu dogodio 16. rujna 1730.g., jedan od najvećih požara buknuo je u srijedu 30. svibnja 1731. godine. Vatra se pojavila oko 22 sata na zagrebačkom Griču i za samo 15 minuta plamen je zahvatio velik njegov dio. Središte vatre nalazilo se u sjemeništu sv. Josipa, gdje su tada stanovali učenici glazbenici. Kako je sjemenište bilo na uglu Kamenite i Jezuitske ulice, vatra se proširila najprije po cijelom Gornjem gradu, a sutradan i po susjednom Kaptolu. Požar je zahvatio sve 104 kuće, većinom u Gornjem gradu, a i nekoliko kanoničkih kurija i crkvu sv. Franje na Kaptolu, jer je puhao žestoki zapadni vjetar.

U požaru su izgorjela i Kamenita vrata te stan u kojem je iznad njih živjela udovica Modlar. Treći dan nakon požara, pregledavajući zgarište udovica je u pepelu pronašla neoštećenu sliku Svete Marije koja je visjela pod krovištem Kamenitih vrata. Izgorio je čak i drveni okvir, ali se vatra zaustavila kad je došla do Bogorodičinog lika. Svjedočanstvo o tom događaju zapisao je poznati hrvatski povjesničar Adam Baltazar Krčelić u Annuama iz 1731.g. Možemo samo nagađati koju je ulogu u tome čudu imao i vatrogasni zaštitnik sv. Florijan, kojega kao pravog njezinog vojnika i vatrogasca slavimo također u njezinom mjesecu svibnju, koji je ujedno i mjesec zaštite od požara.

Budući da se slika na čudesan način održala u vatrenoj stihiji koja je poharala Gradec, o tom čudu brzo se pročulo u Zagrebu. Pobožna je udovica pod svodom Kamenitih vrata dala podići mali oltar i tako omogućila svim sugrađanima da joj se približe i štuju je. Iste je 1731. godine slika postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza Kamenitih vrata, kakav vidimo i danas.

Požar kamenitih vrata, W. Banutay

Otkad se dogodilo to čudesno spašavanje iz vatrene stihije, stanovnici Gradeca, a kasnije i Zagreba, na poseban način štuju tu sliku. Izgradili su joj oltar unutar obnovljenih Kamenitih vrata i sve do danas ostao je običaj da se prolaznici poklone i prekriže pred slikom. Mnogi pobožni Zagrepčani pred glasovitom slikom često i zastanu na tren, te se u tišini Gornjega grada uz paljenje svijeće pomole iz zahvalnosti za Marijinu pomoć, uzdajući se svesrdno u njezin trajni zagovor. Vjernici grada Zagreba sudjeluju svake godine na taj dan i u zavjetnoj procesiji od katedrale preko Trga bana Jelačića do Kamenitih vrata noseći svečano sliku.

otvorena kapela sa čudesnom slikom

Zanimljivo, da razuvjere nevjerne, gradske su je vlasti nekoliko put dale na pregled stručnjacima. Stručna komisija potvrdila je nepobitnu činjenicu da je 1929. godine slika bila zahvaćena plamenom, koji je uništio njezinu drvenu podlogu. Drveni okvir na koji je slika pričvršćena najobičnijim čavlima, pokazuje iznutra tragove plamena, dok su samo platno i slika, iako su na gornjem i donjem rubu nagorjeli, ostali neoštećeni. Odnosno, kao da nisu ni bili u vatri i plamenu, iako slika nije naslikana na materijalu otpornom na vatru.

'Majko Božja Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba, moli za nas'

Inače, slika Majke Božje koja se nalazi u svetištu potječe iz kraja 16. stoljeća, dimenzija je 57×47 centimetara, naslikana je na lanenom platnu, te prikazuje Gospu kao vladaricu koja sjedi na kraljevskom prijestolju. Ima žezlo u lijevoj ruci. Desnom pridržava malog Isusa koji u lijevoj ruci drži mali globus. Lik Majke Božje Kamenitih vrata ugrađen je u oltar s kipovima sv. Petra i Pavla. Uz njih se, sa svake strane, nalaze dva bijela anđela koji odaju počast Gospi. Na dnu slike je mjesec, a sa svih strana okružuju je oblačići. Marija nosi haljinu grimizne boje, a na ramenima joj gledamo plašt ukrašen zlatnim zvijezdama. Lice Majke, a još više Isusa pokazuje utjecaj bizantijskog smjera. Kompozicija slike je iz najkasnijeg gotičkog razdoblja i vrlo se često u raznim varijantama nalazi u crkveno-umjetničkom području srednjoeuropskih katoličkih zemalja, u koje je u ono vrijeme spadala i Hrvatska.

čudotvorna slika Majke Božje

Oltar sa slikom Majke Božje ne samo štiti, nego i resi iznimno lijepa željezna ograda u baroknom stilu, koju je izradio zagrebački majstor Ivan Korta, 1778. godine, kao najljepši doprinos kovačke umjetnosti. Iznad slike nalazi se Marijin pozlaćeni monogram. Prilikom dvjestote obljetnice čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931. godine, svečano je okrunjena krunom od zlata i dragulja.

željezna ograda u baroknom stilu

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić proglasio je na 260. obljetnicu požara 1991. godine Majku Božju od Kamenitih vrata „zaštitnicom, čuvaricom i vrataricom hrvatske metropole“, a od 2000. godine taj se dan vodi kao Dan grada Zagreba.

običaj paljenja svijeća u otvorenoj kapeli

pločice zahvale za primljene milosti

Inače, od 1993. do 2000. godine Dan grada se obilježavao 16. studenog, na dan kada je kralj Bela IV. 1242. Gradec proglasio slobodnim kraljevskim gradom, a prije toga 10. svibnja na dan kada su partizani ušli u Zagreb.

Tako su pred glasovitom slikom, u tišini Gornjega grada uz odsjaj svijeća, od davninâ molili Zagrepčani.

Vlasnik galerije Gatlinburg zahvalio je vatrogascima slikom

Prije nekoliko godina kada je Stephen Sawyer ⃰  naslikao sliku vatrogasca u šumi nikada prije do tada nije iskusio požar uživo. Zapanjujuća slika pokazuje vatrogasca u interventnom odijelu koji stoji među gorućim stablima držeći mlaznicu za gašenje. Iza njega slika prikazuje Isusa koji stoji u vatri u ulozi 'čovjeka za podršku' pomažući mu držati crijevo.

Slika Stephena Sawyera

Kada su požari 2016. godine opustošili županiju Sevier (Tennessee) i ostavili trag čađe na zgradama oko Sawyerove galerije u Gatlinburgu, slika je za njega tada dobila puno dublje značenje. „Mogu samo zamisliti kako je to boriti se sa tako jakom toplinom znajući da možda postoje ljudi do kojih nećete moći doći“, rekao je Sawyer misleći pritom na desetero ljudi koji su poginuli u tom požaru. „To me navelo da njihovu žrtvu cijenim još više nego ikad prije“.

Vatrogasci stoje pored kuće u Gatlinburgu, Tennessee, 30. studenog 2016.

Na prijedlog njegove supruge Cindy napravljeno je specijalno izdanje te slike u čast svim herojima i žrtvama Gatlinburga. Od tiskanog izdanja te slike sav dohodak je uprihođen u dobrotvorne svrhe.

„Ljudi koji su izgubili život i svoje obitelji… Tko ima riječi za nešto takvo?“, rekao je Sawyer. „Možda možemo dati doprinos našoj zajednici – i to je bio jedini način za koji smo znali kako pomoći“.

Ostaci kuće i automobila, nakon požara koji je prouzročio štetu veću od 500 milijuna dolara.

Nadalje, Sawyer je rekao da ljudi mogu pomoći kao što su to uvijek činili: da dođu u Gatlinburg na odmor, obiteljska okupljanja i u njihova odmorišta.

„Gatlinburg je velika zajednica koja ugošćuje puno ljudi“, rekao je. „Ljudi trebaju doći u Gatlinburg i podržati ljude koje vole i poznaju dugi niz godina“.

Opasan požar u Gatlinburgu, Tennessee, u slici objavljenoj 30. studenog 2016.

⃰  Stephen Sawyer (rođen 30. kolovoza 1952. u Parizu u Kentuckyju) američki je likovni umjetnik poznat po svojim interpretacijama Isusa Krista, kao i po galeriji Art 4 God. Njegov rad predstavljen je u mnogim časopisima, od kojeg je možda najznačajniji New York Times preko cijele naslovnice, kao i u emisijama na televiziji kao što je The Today Show. Sveukupno, više od četiri stotine novina i časopisa širom svijeta objavili su priče o Stephenu i njegovom radu. Podijelio je stotinjak intervjua u radijskim i televizijskim emisijama o učinku obraćenja koji je njegov umjetnički rad imao kod ljudi diljem svijeta. Stephen i njegova supruga Cindy, imaju originalnu galeriju i atelje Art 4 God u Versaillesu u Kentuckyju i galeriju Art 4 God u Gatlinburgu, Tennessee. Postoje desetine trgovina koje izlažu slike iz njihove galerije. Preko desetak njegovih radova prikazano je u muzeju u New Yorku. 

Stephen Sawyer

(Izvor: knoxnews)